Kandidati koji su vrijedni vaše/naše pažnje/glasa - Boško Jefić

Posljednji dan predizborne kampanje 2016. godine objavljujem intervju sa Boškom Jefićem, kandidatom SDP-a za gradsko vijeće pod rednim brojem #19. Najveći dio razgovora smo proveli u autu jer je taj dan imao veliki broj obaveza. Dok smo se vozili u autu,  vozio je stočno brašno na svoju farmu, pričao mi je o svojim počecima pri formiranju poljoprivrednog gazdinstva. Kako nije čekao posao i kako se odlučio baviti poljoprivredom. Po završetku razgovora mene je vratio u grad a onda je opet otišao na imanje da pokosi travu i da provjeri šta je šljivama, vrijeme je peći rakiju a kaže nije stigao to obaviti prije kampanje. Ne znam kako taj čovjek sve stigne obaviti, a da pri tome ne zapostavlja porodicu i prijatelje.

Kažite nam nešto o sebi, ukratko se predstavite.

Moje ime je Boško Jefić. Rođen sam u Zenici 18.01.1985. godine. Osnovnu i srednju školu sam završio u Zenici. Višu školu sam završio u Doboju, a visoku u Travniku. Trenutno sam nezaposlen (formalno)  ali imam jako puno obaveza na svom poljoprivrednom gazdinstvu, ali uz dobru organizaciju stignem sve svoje obaveze izvršiti.

Koji je razlog Vaše kandidature?

Nakon što sam završio formalni proces obrazovanja na fakultetu, godinu dana sam radio u struci, okončao pripravnički staž, i to je moj jedini angažman u struci. Od tada pa do danas sam stekao iskustvo prilikom pokretanja vlastitog poljoprivrednog gazdinstva. To je dragocijeno iskustvo koje nisam mogao steći ni u jednoj školi. Nakon okončanja priparavničkog staža nisam sjedio kod kuće i čekao da posao mene nađe. Cijeneći trenutačnu situaciju u našem društvu i nepostojanje kvalitetnog sistema, generalno govoreći, shvatio sam da se moram pokrenuti i stvoriti posao. Sada želim da institucionalno djelujem i da mijenjam sistem iznutra. Iskustvo koje sam stekao želim pretočiti u inicijative i aktivnosti da kroz rad u Gradskom vijeću Zenice keriramo/mijenjamo programe za samozapošljavanje mladih. Da kreiramo sistem u kojem će mladi ljudi imati priliku pokrenuti vlastiti biznis i da od toga dostojanstveno žive, neovisni od partija/ stranaka i generalno loše politike. Želim da stvorimo sistem u kojem će mladi raditi i živjeti od svog rada. Ja znam na koje sam sve prepreke nailazio i želim da uklonimo te barijere. Ne mogu svi raditi u državnoj službi!

Takođe želim da zaštitimo malog poljoprivredenika koji od svog rada hrani svoju porodicu. Moramo povesti računa o tom malom seljaku. Njemu treba podrška. Finansijski neovisan i stabilan seljak znači napredak društva. Naravno, ni seljak ne može od države očekivati sve ali i ovo malo programa što ima se može modificirati i učiniti ih puno efektivnijima. To su razlozi moje kandidature.

Koje su to oblasti kojima ćete posebnu pažnju posvetiti ukoliko postanete vijećnik?

Kao što rekoh poljoprivreda i prehrambena industrija su oblasti kojima se ja bavim i od kojih živim. Znam koji su trenutni problemi, te mi je plan da pokrećem inicijative i izmjene pravilnika o dodjelama subvencija. Potrebno je postojeće programe doraditi kako bi poljoprivrednici imali što više koristi od njih.

Koji su to konkretni potezi koje planirate učiniti u toj oblasti?

U prvoj godini vijećničkog mandata želim da aktuelne programe subvencioniranja u poljoprivredi izmijenimo. To ne znači da moramo povećavati budžetska izdvajanja, nego ćemo napraviti drugačiju strukturu raspodjele sredstava. Sada, na primjer, imamo poticaj za zasađenu sadnicu maline i situaciju da ljudi dižu kredite kako bi pokrenuli biznis vezan za maline i nakon što dobiju subvenciju za zasađenu malinu prva obilnija kiša i grad uništi sve. Dobijemo kreditno zaduženog seljaka kojem je poljoprivredni usjev uništen i pri tome subvencija koju je dobio nema nikakvog efekta. Takoreći bačeni novci. Sadnica se ne mora subvencionirati u dosadašnjem iznosu, taj iznos možemo smanjiti a razliku možemo usmjeriti u izgradnju protivgradne zaštite. Tako smo dugoročno sa istim budžetskim izdvajanjem dobili krajnji efekat – zadovoljan seljak koji može da živi od svog rada. Pri tome moramo i seljaka učiti da ne može sve dobiti od države. Moramo im pomoći da se udruže u poljoprivredne zadruge kako bi mogli biti konkuretni na tržištu.

Nemojte sjediti u kući i čekati da se nešto desi, da posao vama dođe, budite proaktivni...

Kakvu Zenicu vidite u naredne četiri godine?

Sa ovakvom strukturom vlasti u Zenici ne očekujem ništa. Godine koje su protraćene na šminkanje grada su, nadam se, iza nas. Iza nas je i 30 dana predizborne kampanje u kojoj je obećavano sve i svašta. Ljudima se i dalje nude „isprazna“ obećanja, a vidjeli smo do sada kakva je realizacija tih obećanja. Uz potpuno nove ljude koji bi trebali sjediti u vijećničkim klupama te uz njihov entuzijazam, volju i njihovu energiju od ovog grada se može napraviti mjesto gdje će ljudi normalno i dostojno živjeti. Ako to zaista tako bude možemo očekivati neke pomake. Također moramo biti svjesni da je to proces koji bi trajao i od kojeg ne možete očekivati rezultate preko noći.

Koja je Vaša poruka mladim ljudima Zenice? 

Nemojte sjediti u kući i čekati da se nešto desi, da posao vama dođe. Radite na sebi, budite proaktivni, mijenjajte prvo svoje navike pa onda i druge ljude. Ne možemo svi raditi u državnoj službi i se tu usidriti. Čak i u ovako neuređenoj zemlji je moguće živjeti od svog rada. To jeste teži put ali su rezultati tog truda veći i bolji.

Evo makar u nedjelju promijenite svoju rutinu. Izađite na izbore i glasajte. Dajte svoj glas onome za koga mislite da će biti dobar vijećnik onda imate pravo i da ga kritikujte te da tražite od njega izvještaje o radu u tom vijeću. Kafu se uvijek možete popiti, a lokalni izbori su tek za četiri godine. Život je jedan i nemojte biti pasivni.