Pored toga što Zenica ima sve
karakteristike jednog grada i dalje tvrdim da smo mentalitetom daleko od toga.
Posljednji put sam na stadionu
Bilino polje bio na početku sezone 2013/2014. Bili smo domaćini drugovima iz
Gelzenkirhena i odlučili smo da ih odvedemo na utakmicu (ne sjećam se protiv
koga je tada igrao Čelik). Taj potez je
bio, jednom riječju, katastrofalan i bolje bi bilo da ih uopće nismo ni odveli.
Tada sam sebi rekao da neću zadugo otići na Bilino polje gledati Čelik. Jučer
sam opet bio na utakmici finala Kupa BiH u nogometu.
Facebook navijači!
Na stadion sam otišao mirno, sa svojim društvom bez nekih velikih najava na facebook
profilu u stilu „mrtvog“ Robijaša kojem je Čelik sve u životu i bez nepotrebne
patetike. Smatram sebe iskrenim navijačem Čelika koji se trudi objektivno sagledati
situaciju.
Bez ikakve pretenciozne namjere
da sebe predstavljam kao velikog nogometnog stručnjaka, ipak imam potrebu da
prokomentarišem neke stvari.
Bilo je lijepo ući na stadion
koji je bio prilično popunjen.
Atmosfera je bila dobra, kao i svaki put kada dolazi jedan od klubova iz
Sarajeva. Navijači su po mom mišljenju dobro navijali i nisu se štedili. Ono
što meni smeta kada je riječ o navijanju je iskazivanje mržnje prema Sarajevu i
Sarajlijama. Posebno pjesma „Nek' živi ljubav, nek' se rađa dan, neka svako
dijete mrzi glavni grad!“. I kada sam utakmice gledao na južnoj tribini nikada
nisam pjevao tu pjesmu. Toliko kontradiktornosti – nek' živi ljubav pa onda
neka svako dijete mrzi. Ne mogu to nikako da shvatim. Na kraju, iz mržnje ne
može proizići ništa pozitivno, a vjerovatno bi i svaki od tih momaka za bolju
platu otišao u Sarajevo i bar jednom u životu će otići guziti u Sarajevo. Da li su tada izdali Zenicu i Zeničane??? Također mi nije jasno psovanje Osima
(Ivice i Amara). Pored toga mislim da Čelik ima odlične navijače ,
ako ništa najstrpljivije igrače u ovoj našoj kukuruz ligi. I treba naglasiti da su igrači Sarajeva na kraju dobili aplauz od publike.
O samoj igri ne treba trošiti
previše riječi. Osim možda dva igrača koja zaslužuju prolaznu ocjenu, ostali
nisu vrijedni pomena. Fizička sprema igrača uopće nije na nivou, a njihovo
kretanje na terenu je posebna priča. Drugim riječima, igra bez lopte je loša.
Kada bi poredali nogometaše Čelika i Sarajeva
i nekome sa strane dali priliku da napravi selekciju 11 igrača po
fizičkoj konstituciji, ne vjerujem da bi u toj ekipi bilo više od tri igrača iz
Čelika. To je prosto fakat. Nogometaši Sarajeva su bili bolji, zasluženo su
pobijedili i na dobrom su putu da osvoje Kup BiH. Pobjedniku treba stisnuti
ruku, pogledati ga u oči i pošteno čestitati. A našem klubu da predano trenira
i da se sprema za sljedeću sezonu uz što je moguće stabilniju situaciju u
upravi kluba.
Uglavnom, još jedna propuštena
prilika za osvajanje titule koja bi godinu dana stolovala na Bilinom polju. Još
jedna propuštena prilika da se opravdaju silni novci uloženi u taj klub i
prateću infrastrukturu. Još jedna propuštena prilika da se zeničani osjećaju
sretnim i ponosnim na svoj grad.
Kauč selektor
Namjera teksta uopće nije
negativistička. Naprotiv, potrebno je stvari prihvatiti onakvim kakve jesu da
bi se napravio neki napredak. Nisam Kauč Selektor kao Marko Tomaš
(preporučujem da pročitate neke njegove tekstove), ali imam pravo na svoje
mišljenje. U Zenici imamo potrebnu infrastrukturu ali rezultata nema i to je
tako godinama. Zašto je to tako trebaju se svi zapitati posebno oni koji
kreiraju i „vode“ sportsku politiku u Zenici.
