Nakon malo veće pauze i nakon što
sam propustio prokomentarisati nekoliko bitnih događaja na političkoj sceni
ponovo počinjem pisati.
Ono o čemu želim pisati ovaj put
je finansijska situacija u Zeničko – dobojskom kantonu. Obzirom da je dubioza u
našem kantonu prevelika i da je ovakvo stanje neodrživo, moraju se poduzeti
konkretni koraci koji bi doprinijeli pokušaju finansijskog „ozdravljena“
Kantona. Otkako je novi premijer stupio na dužnost krajem mjeseca juna, glavna okupacija je budžet ZDK. Prvobitna
ideja je bila da se Kanton kreditno zaduži kod banaka u iznosu od 50miliona KM. Sve vrijeme na stolu je bilo nekoliko
opcija rebalansa budžeta, a sve u cilju popravljanja jako loše finansijske
situacije. Tokom diskusija i rasprava nije
prihvaćena varijanta kreditnog zaduženja, nego alternativa u obliku emisije obveznica u iznosu od 50 miliona KM,
što je trenutno povoljnija opcija. Druga
opcija je povoljnije rješenje ako uzmemo u obzir da bi kreditno zaduženje značilo
i određeni procenat kamate na to zaduženje i da bi trebalo duže vremena za procesuiranje, nego što je to
potrebno za emisiju obveznica. Tako bi Zeničko-dobojski kanton bio prvi koji bi
vršio emisiiju obveznica, a Općina Tešanj je prva općina u FBiH koja je vršila
emisiju obveznica.
Šta je, kako to kaži, kaži!!!!
Sada slijedi logično pitanje;
zašto nam uopće treba to zaduženje i
kako smo se doveli do istog? Situacija je sljedeća: budžet Zeničko – dobojskog
kantona iznosi 272 miliona KM, s tim da već sada postoji deficit budžeta od 16 miliona KM. Punjenje budžeta za prvih 6
mjeseci ove godine je 104 miliona KM, a predviđanja su da se ni u sljedeća dva
kvartala situacija neće popraviti, te se očekuje punjenje budžeta od maksimalno 240 miliona KM, što je nedovoljno da se realiziraju
planirane obaveze. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je privrednim
subjektima Kanton dužan 23 miliona. Ovom sumom se podrazumijevaju razne usluge
koje su privredni subjekti obavljali za Kanton u raznim oblastima, od
izgradnje objekata, plaćanja prevoza
učenicima etc. Dug se počeo gomilati 2008. godine dostigavši danas navedenu cifru.
A podsjećanja radi, te iste godine naš Kanton je dobio 15 miliona KM tranše
„pomoći“ od MMF-a . To de facto znači da Kanton i budžetski korisnici koji žive
od privrede, sami narušavaju tu istu privredu neisplaćivanjem izvršenih
ugovorenih obaveza. Tako je i prevoz učenika za proteklu školsku godinu, i to
do mjeseca maja, isplaćen tek nedavno. Kada su u pitanju izvršne sudske po
kolektivnom ugovoru Kanton je dužan cca 70 miliona KM bez zateznih kamata. Pitanje
sudskih presuda po kolektivnom ugovoru je tematika koja zahtijeva malo više
pisanja, ali podsjećanja radi, kolektivni ugovor je potpisan za vrijeme mandata premijera Nedžada Polića, te se već tada se znalo da je
nerealan i da se te obaveze neće moći izvršavati. Pored toga treba dodati i dug
Kantona prema Grijanju Zenica od cca 2 miliona KM. I od ovog pitanja se
pokušava napraviti političko pitanje, a rješenje je vrlo jednostavno. Dug Kantona
za proteklu sezonu postoji prema svim lokalnim preduzećima u kantonu koje isporučuju
toplotnu eneregiju osnovnim i srednjim školama.
Sve ove silne minuse nije moguće
vratiti tek tako „preko noći“. Za sada, jedini način jeste da se zadužimo putem
ovih obveznica, te da pokušamo nešto novca „upumpati“ u privredu, ne bi li se
stvari počele barem malo pomicati sa mrtve tačke. Druga opcija je da ovako
tavorimo do neke dobi dok situacija ne postane apsolutno neizdrživa. Ovakvo
stanje nalaže da možemo očekivati kašnjenje plata za cca 8100 budžetskih
korisnika (policija, obrazovanje i administracija) te će i budžetska izdvajanja
(za socijalne slučajave, za porodilje, za troškove liječenja, za civilne žrtve
rata, za borce) postati vrlo upitna i njihova isplata polako će početi kasniti.
Emisijom obveznica od 50 miliona KM isplatila bi se dugovanja prema privedi,
pomoglo bi se Kantonalnoj bolnici Zenica (koja je u katastrofalnom stanju) u
izgradnji nove zgrade i nabavci neophodne opreme, finansirao bi se program za
obavljanje pripravničkog staža i izdvojila bi se se 3 miliona KM za isplaćivanje
presuda po pitanju kolektivnog ugovora. Unutar ovog rješenja vršili bi se pregovori
sa potražiocima dugovanja u cilju odricanja kamate i dijela glavnice, kako bi
mogli ostvariti dio prava koja im pripradaju prema presudi, jer ako se nastavi
sa ovakvim tempom isplaćivanja veliki dio ljudi za života neće dočekati da
naplate svoja potraživanja.
Moglo bi, ali...
Sve bi ovo bilo moguće da SBB,
koji podržava rad Vlade ovog kantona, podrži u Skupštini ZDK ovakvu vrstu
rješenja. Njihovo obrazloženje je kako ni do sada nisu podržavali zaduženje u
Kantonu Sarajevo, Unsko-sanskom kantonu i Federaciji BiH pa tako ne žele ni da
se ZDK zaduži, bez obzira što naš kanton ima jako nizak procenat trenutne
zaduženosti. Zapravo, glavni razlog je to što oni sljedeće godine, kada(dodao bih jedno veliko AKO) dođu na
vlast ne žele vraćati dugove, a do tada šta će biti niko ne zna. Da li ćemo
uopće preživjeti?
Šta će se dogoditi u narednom
periodu teško je uopće procijeniti a kamo li tvrditi šta će se nametnuti kao
konkretno razrješenje situacije. Ono do čega će definitvno doći jeste rebalans
budžeta i vjerovatno do njegovog smanjenja. U takvoj konstelaciji odnosa
smanjenje plaća za 5% je jedna od mogućih opcija.
