Junuze do daha!!!

Da bi imali zdrav i usklađen život potrebno je baviti se nekom fizičkom aktivnošću. Ja sam aktivno trenirao tenis sedam godina i nosim lijepe uspomene iz tog perioda. Posljednjih nekoliko godina redovno sa svojim drugovima igram nogomet.

To je dobro i za mentalno zdravlje. Potrebno je čovjeku mjesto na kojem može ispoljiti višak energije (ako je ima) ili izbaciti iz sebe neku negativnost ili frustraciju koja se nakupila tokom sedmice.

No međutim...

Razmišljajući o čemu bih mogao pisati u narednoj godini u okviru projekta #CCBNA, ukoliko budem izabran postavio sam sebi jedno pitanje. Da li je zdravo i normalno u Zenici se baviti sportom kada imamo ovo ???

Foto: http://www.mojportal.ba/

Zenica je grad koji se godinama bori protiv zagađenja zraka. Grad koji je u sportsku infrastrukturu u posljednjih 10-ak godina uložio milione maraka, Atletski stadion Kamberovića polje, Bilino polje, Gradska Arena Zenica, sportski centar Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine.  Od ranije postoje zatvoreni i otvoreni bazeni, teniski tereni, tereni za igranje nogometa na otvorenom (korištenje besplatno), streljana, kuglana. Kada se stvari nabroje onda se može kazati da je sportska infrastruktura prilično razvijena. Za očekivati je da iz tih sportskih arena izlaze ako ništa, barem državni prvaci u svojim kategorijama. Reklo bi se sredina koja pruža priliku svakom pojedincu da se rekreativno bavi sportom. Finansiranje i opstanak sportskih klubova i pojedinaca je jedna druga tema. 

Ekstremni sportisti...

Tokom zimskog perioda svake godine top tema u Zenici je zagađenje zraka. Nerijetko se mogu vidjeti prekoračenja emisija štetnih materija u zrak. Da, mogu se vidjeti i to bukvalno.

Foto: http://balkans.aljazeera.net/

Kakva je stvarno situacije to pokazuju mjerenja. Upravo zbog ovih pokazatelja se pitam da li je zdravo baviti se sportom u Zenici? Neko da se brine o svom zdravlju, baveći se fizičkom aktivnošću u sredini u kojoj je zrak zagađen, nije li to malo šizofreno? Baš je lijepo baviti se nekom sportskom aktivnošću i onda izaći na zrak koji u sebi sadrži 484 µg/m³ SO2 ili 254 µg/m³ prašine.

Ali strategija kaže...

Čitajući Strategiju razvoja Općine Zenica 2012. – 2022. saznadoh da je Zenica razvijeni sportski grad. Statistički gledano sa 10 sportskih saveza, 74 sportska kluba i cca. pet hiljada registrovanih sportista šta drugo napisati u strategiji nego da smo sportski grad. Da, sve je ovo tačno samo se ja opet pitam da li je normalno baviti se sportom i razvijati  ga u sredini u kojoj se normalno ne može disati? To je najbolje pitati sportiste!!! 

Zapravo se svi mi u Zenici bavimo ekstremnim sportom. Da, da, ekstremnim sportom koji se zove disanje!!!

Samo ti piši, imam ja kantu za smeće!!!

Prije dvije sedmice se sam poslao pismo direktoru J.P. za upravljanje i održavanje sportskih objekata Zenica.  Moja namjera je bila da na korektan način ukažem na propuste i stvari koji bi trebalo mijenjati. Imam pravo na to kao stalni korisnih njihovih usluga ali i kao građanin ovog grada iz čijeg budžeta se finansira to isto preduzeće. Nikakav odgovor nisam dobio. 

Odlučio sam da  javno objavim pismo koje sam poslao. U slučaju da nekada dobijem odgovor i to ću objaviti. 

Otvoreno pismo predsjedniku SDP BiH

Druže Zlatko,

Ponukan rezultatima izbora odlučio sam da Vam napišem ovo pismo. Uzimam sebi za pravo da Vam se na ovaj način obratim kao član Socijaldemokratske partije čiji sam član od svoje 18. godine.

Prije desetak dana sa drugovima iz Zenica, odakle sam inače,  sam razgovarao o evenutalnim rezultatima izbora i mogućem izgledu parlamenata. Neki od njih nisu dijelili moje mišljenje. Rezultati su ipak pokazali sam dosta toga pogodio. Tada sam pretpostavio da će na federalnom nivou SDA imati više od 180 hiljada, da će DF dostići 100 hiljada, da će SBB imati oko 120 hiljada te da će naša partija imati između 120 – 140 hilajda glasova. Ne treba Vam objašnjavati šta sam to pogodio, a gdje sam to promašio i to dobrano. Ovo ne govorim da bi o meni stekli dojam da sam ja neki veliki analitičar (da bi to postao potrebno mi je još iskustva i izbornih ciklusa) ili pak da imam nadnaravne moći poput Đemile koja gleda u kašike.

Prosto osjećam potrebu da Vama se obratim. Otkako sam se učlanio u SDP predsjednik ste partije. Nepunih deset godina članstva u partiji je neporcjenjivo iskustvo. Uz partiju sam rastao, razvijao svoje životne stavove, upoznavao mnoge ljudi, sticao iskustvo, učio o politici u praksi i na kraju imao priliku biti kandidat na izborima. Ukratko rečeno kroz SDP sam se nalazio u situacijama u kojima se ne bih imao priliku naći da nisam dio SDP-a.

Jedan sam od onih koji smatraju da odluke u životu treba donositi racionalno, sa što je moguće manjim uplivom emocija, da bi se postigao što je moguće veći efekat. Rezultati SDP ovogodišnjih izbora za mene nisu iznenađenje i šok. Pretpostavljao sam da nećemo napraviti dobar rezultat, sada kako stvari stoje možda ćemo dostići brojku od 100 hiljada glasova na federalnom nivou. U konačnici za nas znači da smo opozicija najmanje naredne četiri godine, a vjerovatno i duže.

Ono što je u ovom trenutku puno bitnije je budućnost partije. Smatram da nam je potrebna potpuna reorganizacija partije. Moramo napraviti promjene da ne dozvolimo da SDP na sljedećim izborima ne pređe izborni cenzus. Simplificirano rečeno da se jedna velika i moćna partija ne pretvori u nevladinu organizaciju. Kao opoziciona partija imat ćemo vremena da presložimo svoje redove. Imat ćemo vremena da opet postanemo najorganizovaniji politički subjekt u Bosni i Hercegovini. Na kraju, imat ćemo vremena da se okrenemo običnom članu od kojeg cijela priča počinje. Da li ćemo biti dovoljno mudri i to uraditi vidjet ćemo.

S tim u vezi pozivam Vas da podnesete ostavku na mjesto predjednika SDP-a. Proteklih nekoliko dana sam razgovarao sa svojim drugaricama i drugovima iz Bosne i Hercegovine. Uglavnom vlada razočarenje i nevjerica kada je u pitanju izborni rezultat. I naravno da članovi ne smatraju da ste Vi jedini uzrok ovako lošeg izbornog rezultata. Svi oni sa kojima sam razgovarao su saglasni da je jedini sljedeći logičan potez, pored ostavki predsjednika kantonalnih i općinski organizacija, i Vaša ostavka na poziciju predsjednik SDP-a i organizovanje vanrednog kongresa.

Nadam se da ćete sadržinu ovog pisma shvatiti na jedini mogući ispravan način. Namjera ovog pisma nije da nekoga uvrijedim, da nekoga ismijem ili tome slično. Otkako sam postao član SDP-a trudio sam se da se ne promijenim i da ostanem koliko je to moguće realan u političkom promišljanju. Svoje stavove sam jasno i glasno iskazivao i iskazivat ću jer se ne vodim principom nezamjeranja. Zato sam i napisao ovo pismo. Nemam mandat da govorim u ime članova SDP-a niti da budem njihov advokat. Jednostavno iskazujem svoje mišljenje jasno i konkretno bez ikakvog ustezanja.

Iskazivanje ovog mišljenja i stavova, ipak moram priznati, je izrečeno uz ubjeđenje da ste na političkoj sceni Bosne i Hercegovine bili jedan od najtalentiraniji i najborazovanijih političara. Ali, dozvolit ćete da smatram da bi Vi bili preveliki teret SDP-um ukoliko ostanete predsjednik, bez obzira na sve što set do sada uradili za partiju.

Za kraj, radi daljeg opstanka i razvoja ideje socijaldemokratije u BiH unutar SDP-a su potrebne velike promjene koje mogu početi podnošenjem ostavki rukovodstva SDP na čelu sa Vama te usmjeravanje pažnje ka običnom članu partije.

  

S poštovanjem,                                                                                                          Zenica,15.10.2014. 

Alen Marijanović 

Kad porastem bit ću državni činonvik!!!

Biti državni činovnik u bilo kojoj državi je privilegija! Izgleda da mnogi državni činovnici u BiH toga nisu svjesni. U Bosni i Hercegovini koja je ekonomski nestabilna država biti državni činovnik ipak znači ostvarivati prava za koja većina radnika u privatnom sektoru i ne zna da postoje. Redovne plaće, korištenje godišnjih odmora, neradni dani za vrijeme praznika, mogućnost korištenja bolovanja bez straha da će ostati bez radnog mjesta, korištenje prava na porodiljsko odsustvo, plaćen prevoz na posao. Sve su to prava radnika kojima je država poslodavac i koja uredno ostvaruju. Sva ova prava trebali bi ostvarivati i radnici u realnom sektoru, ali... Zašto to nije tako u privatnom sektoru to je jedna druga tema.

Sporazum 

Početkom aprila ove godine predstavnici sindikata su najavili generalni štrajk. Razlozi za organizovanje generalnog štrajka je bilo kašnjenje u isplatama plaća koje je izazvano smanjenim punjenjem bužeta. Razgovori između predstavnika sindikata i predstavnika vlasti su izrodili sporazum koje je potpisan sredinom maja. Tim sporazumom je dogovoreno da će se isplate plaća vratiti u zakonski predviđen vremenski rok, revidiranje  uredbe o korištenju  naknade za prevoz , pravnilnik o mogućnosti stručnog napredovanje prosvjetnih radnika i isplatu regresa. Potpisivanjem tog sporazuma je odgođeno održavanje generalnog štrajka.

I baš u tom istom mjesecu Bosnu i Hercegovinu, posebno ZDK je pogodila nezapamćena prirodna nesreća koja i finansijski unazadila Kanton. Pored velikog broja uništenih domova i javne infrastrukture stradali su i privredni subjekti koji pune budžet. Narednih nekoliko mjeseci veliki dio sredstava iz budžeta je usmjeren na saniranje šteta izazvanih prvo poplavama onda i klizištima. Glavni zadatak je ljudima ponovo napraviti kuće kako bi imali gdje dočekati zimu.

U međuvremenu isplata plaća je vraćena u vremenske okvire (plaća više nije kasnila), usaglašen je pravilnik o stručnom napredovanju prosvjetnih radnika i revidiran je pravilnik o korištenju  naknade za prevoz. Preostala tačka koja nije realizovana je isplata regresa. Ovdje je potrebno naglasiti da isplata regresa nije dovedena u pitanje ali je zatraženo ili bolje rečeno ponuđena je opcija da se regres isplati u tri rate čime bi sporazum u potpunosti bio ispoštovan.

Regres, regres, regres 

Protekle sedmice je održan sastanak predstavnika sindikata i premijera ZDK gdje su se usaglašavali detalji o revidiranju uredbe o korištenju naknade za prevoz. Ipak je puno više pažnje izazvao razgovor oko eventualne isplate regresa za 2014. godinu. Pri tome je premijer ZDK predstavnicima sindikata obrazolžio trenutačnu finansijsku situaciju u Kantonu i prenio stavove Vlade ZDK oko isplate regresa. Usljed nedovoljnog punjenja budžeta predloženo je da se isplata regresa izvrši u tri rate, a da prva rata bude 10. oktobra. Predstavnici sindikata su to a priori odbili i najavili su štrajk upozorenja.

Već ove sedmice imamo drugačije izjave predstavnika sindikata u kojima navode da razlog za organizaciju nije samo neisplata regresa navodeći i drugi niz razloga. Zbog čega su se preko vikenda promijenili razlozi za organizovanje štrajka upozorenja nije poznato. Vjerovatno će se to pravdati stavovima članova sindikata. Šta je stvarni razlog vjerovatno nećemo saznati, ali se nadam da je to zbog pritiska javnosti, koja stidljivo ali ipak ne podržava organizovanje štrajka isključivo radi neisplate regresa.

Ovdje ne želim da branim niti jednog od aktera ove priče. Prosto želim da iskažem stav o nečemu što je postalo tema bez razloga!

Sindikat to ti je...

Ne bi li bilo solidarno, a nije li to misija svakog sindikata, da se ovgodišnji sredstva predviđena za isplatu regresa usmjere za pomoć stradalima od poplava i klizišta? Da li je solidarno da većina državnih činovnika ne pristaje da im se u narednih šest mjeseci odbija jedna dnevnica u korist pomoći stradalima od poplava i klizišta? A samo tri posto ih je pristalo na tu opciju. Imam razumijevanja i za one koji u miru i tišini pomažu ljudima koji su stradali u ovogodišnjoj prirodnoj nesreći te nisu pristali da im se odbija dnevnica u narednih šest mjeseci. Takvih je čini mi se mali broj. Ubijeđen sam da oni koji zaista pomožu unesrećenima nemaju prevelike apetite i nisu najglasniji u ostvarivanju svojih prava.

Mišljenja sam da sindikat treba braniti prava radnika ali da pri tome biti solidaran sa ljudima kojima je potrebna pomoć. Sindikat mora dijeliti sudbinu kompletnog društva. A naše društvo je u krizi svake vrste posebno finansijske.

Idi bolan #Pokrenise

Počelo je...

Prije nekoliko dana pokrenut je novi projekat pod nazivom #Pokrenise (pokrenise.ba). Riječ je o projektu koji je pokrenula Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine. U slučaju da neko nije upratio Opći izbori su ove godine 12.10.2014. godine.

Poplave su pored izmijenjene geografije izmijenile i ovogodišnju predizbornu kampanju. Čini mi se, možda griješim, da je prvi SDP najavio da ove godine neće biti „standardne“ predizborne kampanje sa bilboradima, velikim skupovima. Da skratimo, najavljeno je trošenje enormno manje svote novca u kampanji nego je to bio slučaj do sada. Istina je da postoji kampanja na društvenim mrežama, ali je trošak oglašavanja na društevnim mrežama u poređenja sa „klasičnim“ oglašavanjem neuporedivo manji. 

Razvojem društevnih mreža predizborne kampanje u potpunosti su se promijenile. Nema više door to door akcija i sličnih aktivnosti gdje su kandidati i birači u neposrednom kontaktu.

#Pokreni se...

Kao što sam i rekao pokrenuta je kampanja #Pokrenise. To je mjesto gdje prijavljeni volonteri SDP-a učestvuju u predizbornoj kampanji. Za svaku aktivnost dobijate određeni broj bodova koji se sabiraju. Da li na kraju balade ima neka vrsta nagrade materijalne ili nematerijalne prirode ne znam i nije mi ni bitno.

Kako zapravo ja vidim projekat #Pokrenise ?

Drago mi je da u toj priči postoji opcija gdje možete napisati svoj blog. Dakle, sjedi za tastaturu i iskaži svoje mišljenje. Koliko je meni poznato neki od rukovodećih ljudi SDP-a povremeno  prati šta se sve dešava na toj platformi #Pokrenise.ba. To je dobro iz nekoliko razloga, ja ću kazati zašto ja to smatram korisnim. Prije svega sada ste u prilici da budete u direktnom kontaktu sa ljudima koji vode određene procese i da iskažete svoje mišljenje (ukoliko ga uopće imate) o nekom pitanju. Bitnije je da ćemo biti u prilici da vidimo kako zapravo Mladi Partizani razmišljaju. Koliko su produktivni u svojim idejama, koja je njihova vizije Bosne i Hercegovine i naravno koja je njihova vizija budućnosti SDP-a. Naravno da će se tu kao nus pojava javiti nadaleko poznati poltroni (kojih ima u svim organizacijama) koji će vjerujem biti manjina. 

Sloboda govora...!!!

Da sumiram, podržavam projekat #Pokrenise upravo iz gore nabrojanih razloga. Pri tome ne treba biti u zabludi da u ovoj projektu neće biti nekih manjkavosti i stvari koje bi se mogle uraditi drugačije ili možda bolje. Obzirom da je ovo prvi projekat ovakve vrste koji se primjenjuje u Bosni i Hercegovini svakako je vrijedan pažnje i bit će ga interesanto pratiti tokom mjeseca septembra zbog čega je i kreiran.

Od finala do finala!!

Pored toga što Zenica ima sve karakteristike jednog grada i dalje tvrdim da smo mentalitetom daleko od toga.

Posljednji put sam na stadionu Bilino polje bio na početku sezone 2013/2014. Bili smo domaćini drugovima iz Gelzenkirhena i odlučili smo da ih odvedemo na utakmicu (ne sjećam se protiv koga je tada  igrao Čelik). Taj potez je bio, jednom riječju, katastrofalan i bolje bi bilo da ih uopće nismo ni odveli. Tada sam sebi rekao da neću zadugo otići na Bilino polje gledati Čelik. Jučer sam opet bio na utakmici finala Kupa BiH u nogometu.

Facebook navijači!

Na stadion sam otišao mirno, sa svojim društvom bez nekih velikih najava na facebook profilu u stilu „mrtvog“ Robijaša kojem je Čelik sve u životu i bez nepotrebne patetike. Smatram sebe iskrenim navijačem Čelika koji se trudi objektivno sagledati situaciju.

Bez ikakve pretenciozne namjere da sebe predstavljam kao velikog nogometnog stručnjaka, ipak imam potrebu da prokomentarišem neke stvari.

Bilo je lijepo ući na stadion koji je bio prilično popunjen.

Atmosfera je bila dobra, kao i svaki put kada dolazi jedan od klubova iz Sarajeva. Navijači su po mom mišljenju dobro navijali i nisu se štedili. Ono što meni smeta kada je riječ o navijanju je iskazivanje mržnje prema Sarajevu i Sarajlijama. Posebno pjesma „Nek' živi ljubav, nek' se rađa dan, neka svako dijete mrzi glavni grad!“. I kada sam utakmice gledao na južnoj tribini nikada nisam pjevao tu pjesmu. Toliko kontradiktornosti – nek' živi ljubav pa onda neka svako dijete mrzi. Ne mogu to nikako da shvatim. Na kraju, iz mržnje ne može proizići ništa pozitivno, a vjerovatno bi i svaki od tih momaka za bolju platu otišao u Sarajevo i bar jednom u životu će otići guziti u Sarajevo. Da li su tada izdali Zenicu i Zeničane??? Također mi nije jasno psovanje Osima (Ivice i Amara). Pored toga mislim da Čelik ima odlične navijače , ako ništa najstrpljivije igrače u ovoj našoj kukuruz ligi. I treba naglasiti da su igrači Sarajeva na kraju dobili aplauz od publike.

O samoj igri ne treba trošiti previše riječi. Osim možda dva igrača koja zaslužuju prolaznu ocjenu, ostali nisu vrijedni pomena. Fizička sprema igrača uopće nije na nivou, a njihovo kretanje na terenu je posebna priča. Drugim riječima, igra bez lopte je loša. Kada bi poredali nogometaše Čelika i Sarajeva  i nekome sa strane dali priliku da napravi selekciju 11 igrača po fizičkoj konstituciji, ne vjerujem da bi u toj ekipi bilo više od tri igrača iz Čelika. To je prosto fakat. Nogometaši Sarajeva su bili bolji, zasluženo su pobijedili i na dobrom su putu da osvoje Kup BiH. Pobjedniku treba stisnuti ruku, pogledati ga u oči i pošteno čestitati. A našem klubu da predano trenira i da se sprema za sljedeću sezonu uz što je moguće stabilniju situaciju u upravi kluba.

Uglavnom, još jedna propuštena prilika za osvajanje titule koja bi godinu dana stolovala na Bilinom polju. Još jedna propuštena prilika da se opravdaju silni novci uloženi u taj klub i prateću infrastrukturu. Još jedna propuštena prilika da se zeničani osjećaju sretnim i ponosnim na svoj grad.

Kauč selektor

Namjera teksta uopće nije negativistička. Naprotiv, potrebno je stvari prihvatiti onakvim kakve jesu da bi se napravio neki napredak. Nisam Kauč Selektor kao Marko Tomaš  (preporučujem da pročitate neke njegove tekstove), ali imam pravo na svoje mišljenje. U Zenici imamo potrebnu infrastrukturu ali rezultata nema i to je tako godinama. Zašto je to tako trebaju se svi zapitati posebno oni koji kreiraju i „vode“ sportsku politiku u Zenici.

Trotters independent traders Zenica

Jedna lasta ne čini proljeće, ma jok kakvi!!!

Ne znam zašto, ali nekada me obuzme osjećaj da u mom gradu nije baš sve izgubljeno. Kad kažem izgubljeno, mislim na to da i dalje postoji urbani duh koji stidljivo, s vremena na vrijeme, „ispliva“ iz ljudi i pokaže se upravo onako kako treba. Naravno taj osjećaj je isključivo subjektivne prirode i čini mi se da je Zenica iz dana u dan sve manje (p)ostaje grad, a (p)ostaje nešto drugo. Smatram da je to isključivo stvar filozofije života odnosno ispoljavanja životnih navika. Jednostavno rečeno, urbani stil života.

Uglavnom da više ne filozofiram, navest ću i razlog zbog kojeg sam u nedjelju stekao takav dojam. Taj dan je 

organizirana već treća kupoprodajna izložba antikviteta. Bilo je zaista lijepo! Imalo se šta za vidjeti, a i za kupiti. Uglavnom se tu skupila raja, kolekcionari srednje životne dobi, koji već dugi niz godina skupljaju stvari i imaju šta pokazati. Atmosfera je bila vrlo ugodna, odlična muzika, lijepa priča na svakom ćošku (i ono najbolje bez politike!!!). Sreo sam tu i svog profesora historije

iz srednje škole  koji je izložio, kako reče, 0,5 posto svoje kolekcije knjiga (uglavnom interesantna stručna literatura). Svakako da je to bila prilika da se i sa profesorom prozbori koja. Naravno, dogovorili smo se i oko nekih knjiga. (Ako neko ima „Srednjovjekovnu Bosnu“ od Nade Klaić, a da mu je viška ili mu ne treba neka mi se javi, dogovorit ćemo se :D )

Samo kvalitetna muzika!!!

Ono što je mene posebno interesovalo su gramofosnke ploče.

Na prošli rođendan sam kao poklon dobio gramofon i pojačalo. Sreći nije bilo kraja, a kako će to sve uticati na moj budžet, to ćemo još vidjeti. Od nedjelje je broj ploča u kolekciji povećan. Pored toga sam od Senada dobio nekoliko vrlo korisnih informacija vezanih za gramofonske ploče koje će mi koristiti u daljem procesu skupljanja istih. (Ako neko ima ploča duplikata ili viška, a da su iz safa Pink Floyda, Led Zeppelina i kompanije, neka mi se javi, dogovorit ćemo se :D )

Eto meni se učila lasta!!!

Uglavnom, tog dana sam se, za promjenu, jako lijepo osjećao u svom gradu. Nadam se da će ovakvih ili sličnih događaja u gradu biti što više. Događaja koji neko naseljeno mjesto kvalifikuju kao grad, kao urbano naselje. Ali pri tome svako mora dati svoj doprinos da to zaista bude tako. Ako ništa da se potrudimo kao momci i djevojke iz VEDRA .

Kamo dalje rođače...???

Posljednjih dana glavna tema u Bosni i Hercegovini su protesti. Ni sam ne znam kako bi cjelokupni događaj definisao, prosto iz razloga što je prisutno toliko informacija da niko ozbiljan, po mom mišljenju, ne može dati odgovor na pitanje kakav će rezultat proizvesti ova situacija.

Bez obzira na bujicu informacija koja nam je prenesena od strane medija, svi nezadovoljni građani se i dalje  slažu u jednoj stvari, da je situacija u Bosni i Hercegovini mučna i da je previše gladnih, a da je to proizašlo iz sistema koji ne funkcioniše. Mnogi od njih su pojedine scene protesta povezali sa devedesetim, podsjetivši se na preživljene traume, te za to imam potpuno razumijevanje.

Matematika je igra laka!

Plenumi građana koji se proteklih dana održavaju u Tuzli, Zenici i Sarajevu, pokušavaju kanalisati zahtjeve nezadovoljnih građana kako bi se isti pokušali implementirati. Prisustvovao sam plenumu građana u Zenici, a utisak koji je na mene ostavio je poprilično obeshrabrujući. Po mojoj procjeni bilo je prisutno oko 150 građana.

 Dakle, radi se o Plenumu građana Zeničko – dobojskog kantona,  koji prema procjenama broji cca. 400 000 stanovnika. Upravo iz ove činjenice, samo po sebi, nameće se prvo pitanje: kako smo došli do toga da 150 građana Zenice ima pravo da predstavlja volju svih građana kantona i da ultimativno podnosi zahtjeve najvišem zakonodavnom tijelu, Skupštini Zeničko – dobojskog kantona. Plenum održan u subotu, bio je prilično neorganizovan; građani su izlazili redom i predstavljali se, te govorili na koji način žele pomoći i učestvovati u radu.

Lezi hljebe da te...!!!

Posebno razumijevanje imam za ljude koji se hrabro, u ovako neorganizovanom i nepravednom sistemu, bore za egzistenciju svojih porodica. Takvih pojedinaca bilo je i na plenumu i na svakodnevnim protestima koji su, kako vrijeme odmiče, sve malobrojniji. Njihovi zahtjevi su se iz dana u dan mijenjali, kao i delegacije koje su se pojavljivale na pregovorima sa predstavnicima zakonodavne vlasti u ZDK.

Jedan od posljednjih zahtjeva koji je u petak iskazan na sjednici Kolegija Skupštine ZDK je ukidanje „bijelog hljeba “. Svakako da taj zahtjev treba podržati i takvu vrstu privilegije ukinuti. Riječ je o federalnom propisu kojeg može promijeniti samo Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Predstavnici Plenuma građana ZDK su tražili da Skupština, kao najviši zakonodavni organ kantona predloži novog mandatara, koji će kasnije predložiti imena ministara, a oni bi obnašali tu funkciju do narednih izbora, planiranih za oktobar mjesec. Interesantno je to kako neformalna grupa građana (nisu registrovani kao udruženje čime je njihov legalitet upitan, a posljednjih 3-4 dana brojka od 500 ljudi se ne povećava) organizovana u Plenum građana ZDK (iako su to ljudi isključivo iz Zenice), ne želi predlagati mandatara za sastav nove Vlade ZDK, koji bi, prema dodatnom zahtjevu plenuma, radio pro bono zajedno sa ministrima. Da li je uopće moguće to da neko preuzme toliku odgovornost, da se odrekne svog redovnog posla (ili u toj romantičarskoj varijanti da neko sa biroa postane ministar ili premijer) i da radi for free?! I sada se pitam gdje su ti školovani i sposobni kadrovi (čitaj profesori i doktori) na koje se oni pozivaju da će preuzeti ta mjesta i napraviti čudo?! Sve vrijeme mi se čini da ljudi okupljeni u Plenum ne znaju šta hoće, ali da ''to'' hoće odmah. Razumijem da žele da se stanje u društvu promijeni, ali to je proces koji zahtijeva dosta vremena i suludo je očekivati da će se to dogoditi momentalno. Možemo mijenjati ljude u vlasti koliko hoćemo i dokle hoćemo i to može rezultovati malim zaokretima u određenim poljima, ali u konačnici  to opet neće nahraniti gladne stomake. Sistem je odavno zreo za promjene, a u Bosni i Hercegovini nema političke spremnosti da se izvedu promjene, kako Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, tako i Aneksa 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma 

Sasvim je normalno da kada potstičete promjenu nečega, u ovom slučaju vlasti ZDK, da morate jako dobro poznavati način na koji ''to nešto'', u ovom slučaju sistem, funkcioniše. To podrazumijeva poznavanje Ustava ZDK i Poslovnika o radu Skupštine ZDK , o kojima predstavnici Plenuma ZDK uopće nemaju predstavu. Sva rasprava oko nepoštovanja zakonom propisanih procedura, je čisto urušavanje sistema i siguran put ka anarhiji.

Danas su predstavnici Plenuma građana ZDK (dakle njih cca. 150 sa namjerom da predstavljaju 400 000 građana) pred Kolegij Skupštine ZDK iznijeli nove zahtjeve. 

Posebno mi je „interesantan“ ovaj zahtjev gdje se pominje abolicija. "ABOLICIJA (lat. abolere - uništiti, ukinuti) najčešći naziv za akt praštanja najvišeg organa državne vlasti kojim se prije pravomoćnosti presude daje oslobađanje od krivičnog gonjenja za neke vrste krivičnih djela, tako da se gonjenje neće ni započeti, a ukoliko je započeto, obustavit će se." (Leksikon sigurnosti - drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Izet Beridan, Ivo M. Tomić, Muharem Kreso, Izdavač: DES Sarajevo 2001. godina, str. 17). Pretpostavljam da su mislili na amnestiju. "AMNESTIJA (grč. amnestia - zaboravljanje) akt najvišeg organa državne vlasti, kojim se izvjesna grupa osoba potpuno ili djelimično oslobađa od izdržavnja kazne zbog izvjesnih krivičnih djela ili drugih pravnih posljedica presude." (Leksikon sigurnosti - drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Izet Beridan, Ivo M. Tomić, Muharem Kreso, Izdavač: DES Sarajevo 2001. godina, str. 24.)  

Problema u Bosni i Hercegovini je jako mnogo i svakako ih treba rješavati, a jedan od najvažnijih je politički sistem. Promjene koje građani priželjkuju nastaju kao rezultat masovnih demonstracija koje predvodi sindikat, u kojem su okupljeni građani ili opozicija na čelu sa liderom kojem građani vjeruju. U Bosni i Hercegovini sindikat je anemičan, a opozicije, zbog političkog sistema, nema. Svi predstavljaju vlast negdje, pa makar i u mjesnoj zajednici. A o plenumu sam ovim tekstom jasno rekao šta mislim. Uostalom pogledajte šta o cijeloj situaciji ima da kaže i Damir Nikšić.

Izbori, eto kako!

Kako god zvučalo izbori su za sada jedini način da se nešto promijeni. Reći će mnogi pa mijenjali smo. Ja ću reći da nismo, pogledajte da je izlaznost na izborima tek  oko 50 posto. Razmišljao sam kako bi izgledalo i to da se prilikom usvajanja bitnijih zakona blokira zakonodavno tijelo tj. poslanici dok ne ispune uvjete koje od njih traže građani?!!

S druge strane ograde!

Prolazim danas gradom i opet gledam šta se jučer desilo, pomalo vraćam film unazad i kao da sam tražim odgovore na pojedina pitanja i razmišljam šta i kako dalje. Stanje u društvu nije za pohvalu, valjda smo svi svjesni toga. Ko ima problema sa percipiranjem te činjenice, ima žestokih problema kada je u pitanju njegova konekcija sa realnošću. Obzirom da smo apsolvirali činjenicu da je  postratna Bosna i Hercegovina država koja se od kraja 1995. godine valja u blatu, a njeni građani u tom blatu iz godine u godinu žive sve bjednije i bjednije, pokušat ću kroz ovaj blog objasniti kako je to jučer bilo, ali sa ove druge strane.

Proteste građana koji će na „normalan“ način vršiti pritisak na političke elite da se mijenja stanje sa jasno definisanim ciljevima, je ono što je civilizacijski prihvatljivo i ono što se može podvesti pod širu definiciju pojma demokratija. Naravno da ne možete očekivati da protesti budu svečane akadamije, ali jučerašnje dešavanje je ništa drugo nego divljanje. No čini mi se da je jučerašnjim bezidejnim divljanjem i rušenjem vjerovatno uništena prilika da napokon građani shvate da neke procese na društveno prihvatljiv način mogu utjecati.

Jučer, još od ranih jutarnjih sati, pripadnici MUP-a  došli su u zgradu RMK-a i počeli pripreme za proteste koji su bili najavljeni u 13:00 sati. Ograda je postavljena, liftovi u zgradi su blokirani, vatrogasni šmrkovi raspoređeni po hodnicima, radnice su pokupile kamenje sa parkinga, isključena je struja u zgradi, premještena su vozila sa glavnog parkinga i čekalo se da sat otkuca 13:00. Prije samog protesta Vlada ZDK je održala vanrednu sjednicu na kojoj se raspravljalo o propalom visočkom preduzeću, u kome je očigledno napravljen ogroman kriminal, ali do sada se niko nije usudio da pokrene priču oko Veleprometa i da bar počne odmotavati klupko.

Znam te, znaš me!!!

Oko 13 sati već se skupio određeni broj demonstranata među kojima je bilo osoba srednjih godina, omladine, studenata etc. Prva stvar koja je „iziritirala“ masu jeste izlazak policajaca pred zgradu. Dakle, oni su samo izašli i stali pred zgradu. Nakon toga počinje se sa bacanjem petardi, što je po mojoj procjeni, koja je možda i pogrešna, bio znak da se nakon toga počne sa bacanjem kamenica. Prozori su vrlo brzo razbijeni u aneksu zgrade gdje se nalazi i Ured premijera ZDK te Ministarstvo pravosuđa i uprave ZDK. Zaposlenici ZDK su bili na svojim radnim mjestima; nisu ranije otišli sa posla, niti su samovoljno bježali. Nakon što su porazbijani prvi i drugi sprat, a ne moram vam ni govoriti da su pripadnici MUP-a identificirali  glavne „harambaše“ kodnim imenima Znam-Ga-Od-Prije i Poznat-Nam-Je-i-Taj, drugi dio policije koje je bio u zgradi čekao je razvoj situacije. U određenom momentu policajci su dobili naredbu da izađu iz zgrade, ali da ne idu silom na demonstrante- sve u cilju smirivanja i okončanja situacije.

Ranim jutrom na radnom sastanku predstavnici vlasti su imali dogovor da se na razgovor prime predstavnici  građana. Šta se van zgrade dešava znaju svi oni koji su bili ispred i oko zgrade. Nakon što se policija sukobila, sada već ozbiljno, sa demonstrantima, unutar zgrade je dogovoreno da na sporedni izlaz budu evakuisane žene. Kada bi mi rekli da vremenski odredim kada se šta dešavalo, ne bih znao, jer se sve zbilo toliko brzo da mi je vrijeme postalo potpuno nebitno. Zaposlenice su evakuisane, te su na red došli i muški uposlenici. Evakuacija se odvijala povremeno i u manjim grupama. U jednom momentu sam primijetio da je kompletan ulaz u zgradu demoliran i da policajci zapravo čuvaju samo zgradu i one ljude koji su ostali u njoj; ministre i premijera. Po hodnicima se osjeća suzavac, a policajci ulaze unutra da bi se napili vode i da malo predahnu. Ima ih sa povrijeđenim rukama, rasječenim usnama, onih koji šepaju, a opet, ni na jednom od njih se ne vidi osjećaj bijesa, ljutnje ili dezorjentiranosti. Povremeno se među sobom informišu da li je neko povrijeđen i ako jeste, gdje i koliko ozbiljno.

Hajde goni, lako ćemo!

„Predstavnici“ demonstranata, čini mi se njih šestorica, ulaze u zgradu na pregovore. Pazite, demonstracije su ozbiljna stvar. Demonstracije se organizuju da bi se određeno pitanje (problem) stavilo u fokus i da se određenom vrstom pritiska dođe do rješenja. Pregovarači koji su ušli u zgradu, a ne znam ko ih je progasio pregovaračima nisu izgledali spremno za bilo kakve pregovore. Po ulasku u salu jedino su znali da ne žele više živjei bijednim životom kojim žive od 1995. godine, a o konceptu i cilju pregovora ni smi nisu imali ideju. Zvali su da me pitaju ko su oni, pregovarači, tada sam samo kratko rekao ONI? To je zapravo bila prava definicija pregovarača, ONI! Došli su na pregovore, a da prethodno ne znaju šta hoće i koji su to zahtjevi koji bi se mogli ispuniti za kratko vrijeme kako bi se pokazala ozbiljnost strana u procesu. Došli su na pregovore, a da ne znaju postojeće procedure i bez ideje kako dalje.

Priča je počela bez ikakvog reda i to je trajalo nekih, čini mi se, 10-ak minuta. Razgovori se obavljaju u sali 301 gdje se održavaju sjednice Skupštine ZDK. Za to vrijeme, vani traju sukobi policije i demonstranata. Za to vrijeme, u hodniku je gust dim koji nije omogućavao da se izađe iz prostorije. Premijer je počeo govoriti. Kazao je ko je on i šta je uspio uraditi od kada je na toj poziciji. O sebi nije govorio zbog nekog egotripa, nego da bi ljudi shvatili da konkretno on, prvi put u životu, za 28 godina radnog staža, prima budžetsku platu i da je sve do sada u životu zaradio u privredi, te da razumije ljude koji su nezadovoljni stanjem u društvu. Nakon razgovora, pregovarači su rekli da je njihov jedini uvjet da Vlada ZDK podnese ostavku, što su prisutni prihvatili odmah. Na pitanje kako će dalje sistem funkcionisati, pregovarači su dali odgovor da će dovesti mlade, pametne ljude sa biroa na pozicije ministara i premijera. Premijer je predožio da pregovarači izađu i da obavijeste „skup“ da je ponudio ostavku Vlade ZDK, te da rušenje i divljanje može da prestane. No međutim, pregovarači, iznenađeni brzinom prihvatanja uvjeta i ostavki, rekli su kako bi možda ipak mogli pregovarati, te da se naprave grupe koje će nuditi rješenja i koje će pratiti realizaciju dogovorenih ciljeva. Čak su neki od njih govorili kako je Munib dobar čovjek, kako možda ne bi trebao dati ostavku!!! Sa takvom idejom su pregovarači otišli pred demonstrante. Dim se u međuvremenu razrijedio, a vani, kako su nas obavještavali telefonom, auta su zapaljena, bačena u korito rijeke, policija je na izmaku snaga i neće moći još dugo da čuvati sam ulaz u zgradu, koji je već tada izgledao kao ratna zona.

Poslije 20 minuta, nešto izmijenjena ekipa pregovarača dolazi i kaže da je jedini način da sve prestane kolektivna ostavka Vlade ZDK. Munib Husejnagić je to prihvatio i da je izjavu da će Skupštini ZDK podnijeti ostavku

. Pregovarači odlaze sa tim papirom i čitaju ga ostalim demonstrantima. Nakon toga jedan od policajaca dolazi do Muniba Husejnagića i moli ga da opet napiše ostavku, jer su onu koju je prvobitno napisao, poderali!!!

Ostavka je opet napisana i odnešena, a demonstranti idu dalje ka općini.

Tako je izgledao jučerašnji  dan sa druge strane ograde. Telefon mi je zvonio cijeli dan, prijatelji su zvali i raspitivali se za mene i općenito kakva je situacija unutra. Svakako, hvala svima koji su zvali. Također želim reći da su momci iz MUP-a i više nego korektno radili  svoj posao. I na tome im treba čestitati i zahvaliti.

Od svega ovoga ostaje određena vrsta razočarenja, jer nezadovoljstvo građana nije iskazano na pravi način i uništena je jedna možda dobra namjera. Demonstracije moraju biti jasno definirane zahtjevima, o kojima jučer uopće nije bilo govora.