Inače kada odem na neki događaj
potrebno mi je nekoliko dana da se sve to slegene, da utiske presaberem i da ih
lijepo posložim u svojoj glavi.
Elem, prošle je više od dvije
sedmice kada sam bio na otvorenju izložbe Fotografija godine 2014. koja je održala 23. januara i to u obnovljenoj Vijećnici (sjajna im je web
stranica).
Fotografija: www.fotografija.ba
Festival Fotografija godine je
svoje prvo izdanje imao 2010. godine. Kako mi se čini iz godine u godinu raste
i polako nalazi svoje mjesto u godišnjem kalendaru kulturnih dešavanja ne samo
Sarajeva nego Bosne i Hercegovine. Ovo zaista nije pretjerivanje iz prostog
razloga što ekipa koja organizuje ovaj festival nakon svečanog proglašenja
pobjednika u Sarajevu tokom godine organizuje postavke fotografija i u drugim
gradovima Bosne i Hercegovine. Redovni su gosti u Banja Luci postavke organizuju
u Kaknju, Visokom, Mostaru pa čak i Livnu. Vjerovatno bi mi mnogi uzeli za zlo
što sam napisao - pa čak i Livnu. To sam
napisao zato što smo svjedoci sve većeg zatvaranja u uske, spostvene, krugove
ionako podijeljenog bh. društva. Društva koje ne gaji kulturu dijaloga i kulturu
življenja gdje posebno mjesto treba da ima umjetnost. I upravo zbog toga je
dobro da umjetnost spaja ljudi i širi vidike, prevazilazeći sve one granice
nacionalizma, populizma i inih drugih izama. Uglavnom jedna totalno zdrava i
krajnje pozitivna priča koje je potrebna svakoj sredini.
Bila je to sjajna prilika da prvi
put u životu uđem u obnovljenu Vijećnicu jer prosto nisam uspio ući prije nego
što su je divljaci zapalili. Preporučujem svakome da ode, sjajan prostor koji
jednostavno opljemenjuje čovjeka. Atmosfera
je unutra bila jako dobra. Imali su DJ-a koji je bio zadužen za muziku, djeca
su se zabavila crtanjem, raja gleda fotografije, poslužuju se kokteli. Ukratko smisleno organizovan event kojim bi
se mogao pohvaliti bilo koji grad.
Fotografija: www.abc.ba
U jednom momentu je DJ pustio sekvencu iz filma „Walter brani Sarajevo“. Da baš tu u Vijećnici. Simbolično!!!
A šta ćemo mi?
Nije mi baš trebalo svo ovo
vrijeme da posložim taj događaj u glavi. Poslije sam razmišljao o nekoliko
stvari. Zašto ljudi koji su iz Zenice lakše naprave dobru priču, da ne govorimo
o uspjehu, svugdje osim u Zenici? Zašto smo takva sredina? Razgovarao sam sa
Harisom i pokušao shvatiti zašto jedan takav i takve slične događaje nije
moguće organizovati u Zenici. Nažalost moja pretpostavka kakav će odgovor biti
je bila tačna. A to je da se sve svodi na to da li neko može imati konkretniju
korist od toga što će podržati ili pomoći organizaciju takvog jednog događaja. Nažalost!
Kao i u mnogo slučajeva ljudi (čitaj interesi) okupljaju ideje, a mislim da bi
ideje trebale okupljati ljude.
Sve ovo nisam napisao da bi promovisao Fotografiju godine, ovakva
jedna reklama im vjerovatno nije ni potrebna. Nisam ni napisao da bi ponudio neko
rješenje jer mi u Zenici nismo još u toj fazi. Mi smo u fazi kada tek trebamo
da spoznamo šta nas to koči? Da se neprestano međusobno propitujemo ne bi li
napravili napredak. A taštine, to pustite niz Bosnu, biće bolnije ali je
ispravnije!
