Otvoreno pismo predsjedniku SDP BiH

Druže Zlatko,

Ponukan rezultatima izbora odlučio sam da Vam napišem ovo pismo. Uzimam sebi za pravo da Vam se na ovaj način obratim kao član Socijaldemokratske partije čiji sam član od svoje 18. godine.

Prije desetak dana sa drugovima iz Zenica, odakle sam inače,  sam razgovarao o evenutalnim rezultatima izbora i mogućem izgledu parlamenata. Neki od njih nisu dijelili moje mišljenje. Rezultati su ipak pokazali sam dosta toga pogodio. Tada sam pretpostavio da će na federalnom nivou SDA imati više od 180 hiljada, da će DF dostići 100 hiljada, da će SBB imati oko 120 hiljada te da će naša partija imati između 120 – 140 hilajda glasova. Ne treba Vam objašnjavati šta sam to pogodio, a gdje sam to promašio i to dobrano. Ovo ne govorim da bi o meni stekli dojam da sam ja neki veliki analitičar (da bi to postao potrebno mi je još iskustva i izbornih ciklusa) ili pak da imam nadnaravne moći poput Đemile koja gleda u kašike.

Prosto osjećam potrebu da Vama se obratim. Otkako sam se učlanio u SDP predsjednik ste partije. Nepunih deset godina članstva u partiji je neporcjenjivo iskustvo. Uz partiju sam rastao, razvijao svoje životne stavove, upoznavao mnoge ljudi, sticao iskustvo, učio o politici u praksi i na kraju imao priliku biti kandidat na izborima. Ukratko rečeno kroz SDP sam se nalazio u situacijama u kojima se ne bih imao priliku naći da nisam dio SDP-a.

Jedan sam od onih koji smatraju da odluke u životu treba donositi racionalno, sa što je moguće manjim uplivom emocija, da bi se postigao što je moguće veći efekat. Rezultati SDP ovogodišnjih izbora za mene nisu iznenađenje i šok. Pretpostavljao sam da nećemo napraviti dobar rezultat, sada kako stvari stoje možda ćemo dostići brojku od 100 hiljada glasova na federalnom nivou. U konačnici za nas znači da smo opozicija najmanje naredne četiri godine, a vjerovatno i duže.

Ono što je u ovom trenutku puno bitnije je budućnost partije. Smatram da nam je potrebna potpuna reorganizacija partije. Moramo napraviti promjene da ne dozvolimo da SDP na sljedećim izborima ne pređe izborni cenzus. Simplificirano rečeno da se jedna velika i moćna partija ne pretvori u nevladinu organizaciju. Kao opoziciona partija imat ćemo vremena da presložimo svoje redove. Imat ćemo vremena da opet postanemo najorganizovaniji politički subjekt u Bosni i Hercegovini. Na kraju, imat ćemo vremena da se okrenemo običnom članu od kojeg cijela priča počinje. Da li ćemo biti dovoljno mudri i to uraditi vidjet ćemo.

S tim u vezi pozivam Vas da podnesete ostavku na mjesto predjednika SDP-a. Proteklih nekoliko dana sam razgovarao sa svojim drugaricama i drugovima iz Bosne i Hercegovine. Uglavnom vlada razočarenje i nevjerica kada je u pitanju izborni rezultat. I naravno da članovi ne smatraju da ste Vi jedini uzrok ovako lošeg izbornog rezultata. Svi oni sa kojima sam razgovarao su saglasni da je jedini sljedeći logičan potez, pored ostavki predsjednika kantonalnih i općinski organizacija, i Vaša ostavka na poziciju predsjednik SDP-a i organizovanje vanrednog kongresa.

Nadam se da ćete sadržinu ovog pisma shvatiti na jedini mogući ispravan način. Namjera ovog pisma nije da nekoga uvrijedim, da nekoga ismijem ili tome slično. Otkako sam postao član SDP-a trudio sam se da se ne promijenim i da ostanem koliko je to moguće realan u političkom promišljanju. Svoje stavove sam jasno i glasno iskazivao i iskazivat ću jer se ne vodim principom nezamjeranja. Zato sam i napisao ovo pismo. Nemam mandat da govorim u ime članova SDP-a niti da budem njihov advokat. Jednostavno iskazujem svoje mišljenje jasno i konkretno bez ikakvog ustezanja.

Iskazivanje ovog mišljenja i stavova, ipak moram priznati, je izrečeno uz ubjeđenje da ste na političkoj sceni Bosne i Hercegovine bili jedan od najtalentiraniji i najborazovanijih političara. Ali, dozvolit ćete da smatram da bi Vi bili preveliki teret SDP-um ukoliko ostanete predsjednik, bez obzira na sve što set do sada uradili za partiju.

Za kraj, radi daljeg opstanka i razvoja ideje socijaldemokratije u BiH unutar SDP-a su potrebne velike promjene koje mogu početi podnošenjem ostavki rukovodstva SDP na čelu sa Vama te usmjeravanje pažnje ka običnom članu partije.

  

S poštovanjem,                                                                                                          Zenica,15.10.2014. 

Alen Marijanović 

Kad porastem bit ću državni činonvik!!!

Biti državni činovnik u bilo kojoj državi je privilegija! Izgleda da mnogi državni činovnici u BiH toga nisu svjesni. U Bosni i Hercegovini koja je ekonomski nestabilna država biti državni činovnik ipak znači ostvarivati prava za koja većina radnika u privatnom sektoru i ne zna da postoje. Redovne plaće, korištenje godišnjih odmora, neradni dani za vrijeme praznika, mogućnost korištenja bolovanja bez straha da će ostati bez radnog mjesta, korištenje prava na porodiljsko odsustvo, plaćen prevoz na posao. Sve su to prava radnika kojima je država poslodavac i koja uredno ostvaruju. Sva ova prava trebali bi ostvarivati i radnici u realnom sektoru, ali... Zašto to nije tako u privatnom sektoru to je jedna druga tema.

Sporazum 

Početkom aprila ove godine predstavnici sindikata su najavili generalni štrajk. Razlozi za organizovanje generalnog štrajka je bilo kašnjenje u isplatama plaća koje je izazvano smanjenim punjenjem bužeta. Razgovori između predstavnika sindikata i predstavnika vlasti su izrodili sporazum koje je potpisan sredinom maja. Tim sporazumom je dogovoreno da će se isplate plaća vratiti u zakonski predviđen vremenski rok, revidiranje  uredbe o korištenju  naknade za prevoz , pravnilnik o mogućnosti stručnog napredovanje prosvjetnih radnika i isplatu regresa. Potpisivanjem tog sporazuma je odgođeno održavanje generalnog štrajka.

I baš u tom istom mjesecu Bosnu i Hercegovinu, posebno ZDK je pogodila nezapamćena prirodna nesreća koja i finansijski unazadila Kanton. Pored velikog broja uništenih domova i javne infrastrukture stradali su i privredni subjekti koji pune budžet. Narednih nekoliko mjeseci veliki dio sredstava iz budžeta je usmjeren na saniranje šteta izazvanih prvo poplavama onda i klizištima. Glavni zadatak je ljudima ponovo napraviti kuće kako bi imali gdje dočekati zimu.

U međuvremenu isplata plaća je vraćena u vremenske okvire (plaća više nije kasnila), usaglašen je pravilnik o stručnom napredovanju prosvjetnih radnika i revidiran je pravilnik o korištenju  naknade za prevoz. Preostala tačka koja nije realizovana je isplata regresa. Ovdje je potrebno naglasiti da isplata regresa nije dovedena u pitanje ali je zatraženo ili bolje rečeno ponuđena je opcija da se regres isplati u tri rate čime bi sporazum u potpunosti bio ispoštovan.

Regres, regres, regres 

Protekle sedmice je održan sastanak predstavnika sindikata i premijera ZDK gdje su se usaglašavali detalji o revidiranju uredbe o korištenju naknade za prevoz. Ipak je puno više pažnje izazvao razgovor oko eventualne isplate regresa za 2014. godinu. Pri tome je premijer ZDK predstavnicima sindikata obrazolžio trenutačnu finansijsku situaciju u Kantonu i prenio stavove Vlade ZDK oko isplate regresa. Usljed nedovoljnog punjenja budžeta predloženo je da se isplata regresa izvrši u tri rate, a da prva rata bude 10. oktobra. Predstavnici sindikata su to a priori odbili i najavili su štrajk upozorenja.

Već ove sedmice imamo drugačije izjave predstavnika sindikata u kojima navode da razlog za organizaciju nije samo neisplata regresa navodeći i drugi niz razloga. Zbog čega su se preko vikenda promijenili razlozi za organizovanje štrajka upozorenja nije poznato. Vjerovatno će se to pravdati stavovima članova sindikata. Šta je stvarni razlog vjerovatno nećemo saznati, ali se nadam da je to zbog pritiska javnosti, koja stidljivo ali ipak ne podržava organizovanje štrajka isključivo radi neisplate regresa.

Ovdje ne želim da branim niti jednog od aktera ove priče. Prosto želim da iskažem stav o nečemu što je postalo tema bez razloga!

Sindikat to ti je...

Ne bi li bilo solidarno, a nije li to misija svakog sindikata, da se ovgodišnji sredstva predviđena za isplatu regresa usmjere za pomoć stradalima od poplava i klizišta? Da li je solidarno da većina državnih činovnika ne pristaje da im se u narednih šest mjeseci odbija jedna dnevnica u korist pomoći stradalima od poplava i klizišta? A samo tri posto ih je pristalo na tu opciju. Imam razumijevanja i za one koji u miru i tišini pomažu ljudima koji su stradali u ovogodišnjoj prirodnoj nesreći te nisu pristali da im se odbija dnevnica u narednih šest mjeseci. Takvih je čini mi se mali broj. Ubijeđen sam da oni koji zaista pomožu unesrećenima nemaju prevelike apetite i nisu najglasniji u ostvarivanju svojih prava.

Mišljenja sam da sindikat treba braniti prava radnika ali da pri tome biti solidaran sa ljudima kojima je potrebna pomoć. Sindikat mora dijeliti sudbinu kompletnog društva. A naše društvo je u krizi svake vrste posebno finansijske.