20130418

Čije su naše pare?


Proteklih nekoliko dana na političkoj sceni  je bilo interesantno, kao i uvijek, rekao bih. Uvijek se nešto dešava, neke krize, neki preokreti; možda je prevrat bolja riječ za to. Najviše pažnje je izazvalo izjašnjavanje o zakonu za povoljnije penzionisanje boračkih populacija. Prije nekoliko dana zakon je usvojen u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a danas će taj prijedlog zakona biti na zasjedanju Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i ukoliko ne bude usvojen na današnjoj sjednici Doma naroda  FBiH, onda opet sve opet ispočetka. Na nekim portalima se može pročitati da neće biti dodatnih blokada i da će i Dom naroda  FBiH usvojiti ovaj zakon te da ćemo dobiti tranšu od MMF oko 300 miliona KM i uspjeti preživjeti 2013. godinu. A ako ne usvojimo ovaj zakon onda od MMF-a nema ništa,  doći će do smanjenja plaća, penzija, socijalnih davanja etc.

Pare nisu problem, para ne(i)ma!

U ovom današnjem pisanju želim ukazati na jednu drugu stvar, a tiče se Zeničko – dobojskog kantona. Situacija sa budžetom je jako loša, punjenje budžeta je ispod svih očekivanja i plate su polako počele kasniti. Isplaćuju se sukcesivno; tako se prvo skupi novac za plate prosvjetnim radnicima, pa onda policiji i na kraju zaposlenim u administraciji. U međuvremenu se skuplja novac  za  isplatu socijalnih kategorija. Tako da se može reći da je budžet Zeničko – dobojskog kantona od 272 miliona nedovoljan da bi zadovoljio potrebe svih budžetskih korisnika. Kada je bila rasprava o budžetu, iz ministarstva finansija je rečeno da je za zadovoljavanje svih zahtjeva budžetskih korisnika potrebno ostvariti budžet u iznosu od 350 miliona KM. Za razliku od našeg,  budžet Kantona Sarajevo iznosi preko 700 milina KM i opet su prije nekoliko dana od našeg kantonalnog MUP-a tražili da im se daju neke stare policijske uniforme jer oni nemaju svoje. Gdje oni potroše taj novac?! Napominjem da GRAS ne funkcioniše, PC Skenderija je na izdisaju, Zemaljski muzej ne radi etc. Uz prethodno spomenuto imaju i puno veće plate od bilo kojeg građanina, iz bilo koje oblasti proizvodnje ili usluge, koji radi u ZDK. Kada se sve to lijepo preračuna, oduzme i podijeli, ispadne da građanin Kantona Sarajevo vrijedi kao dva građanina u ZDK, na otprilike isti broj stanovnika.


Sve po zakonu!


Prosječna plata u ZDK u 2012. godini je 720, 25 KM. Sada se postavlja logično pitanja zašto je to tako. Zašto je to tako kada je ZDK u 2012. godini imao uvoz u vrijednosti od 1.530.008 KM, a izvoz 1.552.476 KM. Drugim riječima rečeno, ostvaren je suficit od 22.468.000 KM ili 1,47 %. U ovakvoj situaciji to je dobar rezultat. Tako da ZDK učestvuje sa 29,58 % u ukupnom izvozu FBiH, a Kanton Sarajevo sa 13,77 %. A u ukupnom uvozu u FBiH Kanton Sarajevo učestvuje sa 35,20 %. Što nameće logičan zaključak da dobar dio novca stvoren u ZDK i plasiran na tržištu ode negdje drugo i ne ostane kod onih koji su ga proizveli. Razlog za ovako katastrofalan odnos, koji je po zakonu, je upravo u zakonu. Riječ je o Zakonu o pripadnosti javnih prihodau FBiH. Naime, tim zakonom je definisan odnos podjele javnog novca u FBiH. I upravo u toj i takvoj za nas, nakaradnoj odluci, naš novac ode negdje drugo i troši ga neko drugi.
Vrlo slikovit primjer je i to da Kanton Sarajevo ima svoj ured i predstavnika u Briselu. Kanton Sarajevo ima priliku da poveća plaće budžetskim korisnicima, pa tako i profesionalni poslanici u Skupštini Kantona Sarajevo imaju plaće od cca 2 hiljade KM. Troše pare koje nisu zaradili. Poslanici u Skupštini ZDK nemaju stalni radni odnos (nemaju stalni radni odnos u skupštini), ali imaju mjesečni paušal od oko 700 KM. 
Tako da se nameće pitanje: „Čije su naše pare?“.
Nedavno su poslanici u Skupštini ZDK jednoglasno (dakle sve političke opcije) podržali prijedlog da se podnese inicijativa za promjenu zakona prema kojem se vrši raspodjela javnog novca. Nadamo se da će ova inicijativa dobiti podršku i da će ZDK na godišnjem nivou prestati gubit između 30 - 50 miliona KM koje proizvde, a neko drugi potroši.

20130407

Segregacija i diskriminacija u našem dvorištu!



Za početak da objasnim onima koji ne znaju gdje je Novi Šeher. Novi Šeher je mjesto koje administrativno pripada Općini Maglaj, ali svi tvrde da je puno bliži Žepču. To je mjesto u koje vjerovatno nećete „naletiti“ osim ako nemate nekog posla za obaviti.

Segregacija, diskriminacija, getoiziranje...


Novi Šeher je ispit na kojem smo pali kao društvo do sada nebrojeno puta. U tom sam mjestu bio ukupno do sada 5 ili 6 puta, ali nikada u životu neću zaboraviti moj boravak tamo krajem augusta i na samom početku septembra 2012. godine.
Naime, u Novom Šeheru postoji osnovna škola. Ali nije kao većina osnovnih škola u koje smo većina od nas išli i sa kojima se susrećemo vrlo često. Škola u Novom Šeheru je jedna od onih škola koje zovu „dvije škole pod jednim krovom“.  U tom malom mjestu žive Hrvati i Bošjnaci i njihova djeca idu u tu osnovnu školu. Svake godine pred početak školske godine atmosfera bude napeta i poprilično neizvjesna.
Mi, kao društvo, smo pali na ispitu zvanom Novi Šeher jer je segregacija i diskriminacija i dalje prisutna u toj sredini. Da bi stvari bile jasnije pokušat ću to objasniti.

Jedna škola, dva nastavna plana i programa!

Obzirom da hrvatskoj djeci u toj školi predmete predaju nastavnici Hrvati i da oni rade po nastavnom planu i programu kao i škole u Žepču, a bošnjačkoj djeci predaju nastavnici Bošnjaci po bosanskom nastavnom planu i programu kakav je u Maglaju i ostalom dijelu Zeničko – dobojskog kantona. Tako da djeca hrvatske nacionalnosti svoje srednje obrazovanje obavljaju u Žepču jer je nastavni plan i program komplementaran hrvatskom nastavnom planu i programu u osnovnim školama. Dok djeca bošnjačke nacionalnosti svoje obrazovanje nastavljaju u maglajskim srednjim školama  s obzirom da su osnovnu školu završili po bosanskom nastavnom planu i programu. Sada je bitno naglasiti da osnovne i srednje škole u Općini Žepče rade po hrvatskom nastavnom planu i programu kakav je Zapadnohercegovačkom kantonu. To je jedna vrsta presedana jer za sistem obrazovanja prema ustavu nadležan svaki kanton u FBiH.

Škola u Ponijevu

Pred svaku školsku godinu postojali su problemi organizacione prirode; da li će biti dovoljno nastavnog osoblja da predaje po oba nastavna plana i programa, kako sve to isfinansirati, kako uskladiti termine itd. Ove godine pored toga pojavio se još jedan problem. Vlada Republike Hrvatske je prije nekoliko godina odlučila da finansira izgradnju jednom doma kulture u Ponijevu (to je jedno mjesto u tom kraju, 3 km od ove osnovne škole o kojoj govorim). No, desio se neki preokret i odlučili su da tu izgrade školu u koju bi nastavu pohađala djeca hrvatske nacionalnosti i koja bi radila isključivo po hrvatskom nastavnom planu i programu. Otprilike 15 dana pred sami početak školske godine roditelji djece koja pohađaju nastavu po hrvatskom nastavnom planu i programu nisu znali gdje će njihova djeca nastaviti svoje školovanje, u  školu koja se nalazi u Novom Šeheru kao i do sada ili će ići 3 kilometra dalje u Ponijevo, cestom pješke. Tu u svakom slučaju treba da nastupi zdrav razum i logika da se djeci omogući da idu u onu školu koja im je bilže i do koje im je bezbjednije doći. Neprestanim razgovorom ministra za obrazovanje i premijera ZDK u Novom Šeheru sa roditeljima dgovoreno je da djeca ipak nastave svoje školovanje u školi u Novom Šeheru. Također želim napomenuti da je tadašnja v.d. direktorica podnijela ostavku i otišla da radi kao nastavnicu u školu u Ponijevo. Epilog cijele priče je da 2/3 djece koja pohađaju nastavu po hrvatskom planu i programu ostalo u školi u Novom Šeheru i dogovoreno je da nastavnici koji ne predaju tzv. nacionalnu grupu predmeta mogu predavati svoj djeci bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ove godine novi menadžment škole je uspio da odredi dan škole i da svi zajedno obilježe taj datum. Izgrađen je i školski poligon, finansiran od strane Vlade ZDK gdje su se djeca mogu bezbijedno igrati. Na sam dan škole dječaci su igrali nogometa i sami pravili ekipe i to ne na nacionalnoj osnovi nego na osnovu nogometnih vještina.

All different - all equal

Ovo je priča o tome da mi u svom dvorištu još mnogo toga moramo pospremiti i srediti i to sve na osnovu dogovora. Situacija u Novom Šeheru i dalje nije dobra, ali se ipak pokazalo kada imate normalan ljudski pristup da je neke stvari moguće riješiti. U ovakve probleme segregacije i  diskriminacije se moramo uključiti i otvoreno o tome razugovarati. I uistinu mi je drago da je gospođa Mary Ann Hennessey shvatila da je potrebno potaknuti sve strane u ovoj priči kako bi se došlo do maksimalno mogućeg pozitivnog kompromisa. Baš kao što joj i piše na bedžu "all different-all equal!" 

20130402

SDP-ovac o Željku Komšiću i Demokratskoj fronti

Sigurno je da će mjesec april obilježiti osnivanje nove stranke Željka Komšića Demokratska fronta. Sam naziv stranke je u javnosti postao poznat prije 15-ak dana. Bit će interesantno da li će se na samoj osnivačkoj skupštini delegati odlučiti da i ime samog Željka Komšića vežu za ime stranke pa da to možda bude Demokratska fronta BiH – Željko Komšić. Željko Komšić je i dalje ime koje prodaje proizvod.

Cenzura, o tome se ne smije!!!


U posljednje vrijeme razgovram sa svojim prijateljima i poznanicima o tom projektu. Jako je interesantno kako su mnogi od njih taj razgovor sa mnom počeli sa gotovo identičnom konstatacijom: " Ti sad ne smiješ govoriti protiv Komšića i njegove stranke al' eto hajd da te čujem šta misliš!" Prije svega  jako me brine ta predrasuda koja je kreirana u javnosti na relaciji Komšić - SDP. Ali to je stvar kojom bi se morali pozabaviti mi u partiji. 
Evo pa ipak se smije. Želim iskazati svoja razmišljanja na ovu temu i svakako čuti vaše mišljenje.

Razlozi napuštanja!?

7 aprila ćemo saznati koji će se to transferi desiti i ko će sve promijeniti stranački dres. Meni uopće ne predstavlja problem to što neko pravi novu stranku, pogotovo ako je ta stranka lijeve orijentacije. Postojanje alternative i kvalitetne konkurencije je uvijek dobro. Kako će završiti cijela ova situacija oko koje je stvorena velika količina pozitivne energije preostaje nam da vidimo. Najgore što bi se od svega toga moglo desiti je to da se oni ljudi koji žele biti dio tog projekta strašno razočaraju iz bilo kojeg razloga i postanu pasivni, isfrustrirani, birači. Ipak, svi su svjesni da su target oni ljudi koji su razočarani načinom na koji SDP participira u vlasti nakon općih izbora 2010. godine. Samtram da će od presudnog značaja biti kadrovi koji će voditi novu stranku, a već u najavama smo čuli kako već sada postoje oštra pravila koja određuju ko može biti član te stranke.
No, međutim i dalje ćemo ostati uskarećeni za odgovor na pitanje koji su to konkretni razlozi za napuštanje SDP-a, osim diplomatskog odgovora da je to neslaganje sa politikom koje vodi rukovodstvo (Predsjedništvo) SDP-a. Pri tome ne smijemo zaboraviti činjenicu da je sam Komšić bio član tog rukovodstva.

Šta i kako dalje?

Kada govorimo o političkim partijama svakako moramo imati na umu da je to skupa igračka. O pitanju finansiranja niko nije govorio do sada. Svaki ozbiljan politički projekt mora imati infrastrukturu koja košta (plaćanje prostorija, plaćanje telefona, struje, interneta i na kraju ljudi koji će tu raditi), a u pitanju su milioni. Kako je najavljeno da će ova stranka biti lijeve orijentacije onda se postavlja pitanje buduće saradnje između SDP-a i DF-a. U samoj osnovi eventualna saradnje ova dva politička subjekta nosi veliki teren odnosa lidera ovih stranaka. U cijeloj ovoj priči u narednom vremenskom periodu će se otvarati nova pitanja i dileme.

I na samom kraju da kažem da na ovaj projekat ne gledam sa gađenjem ili nekim strahom obzirom da sam dio SDP-ove priče. Politika nije predviđanje budućnosti ali svako od nas ima pravo da stvari posmatra iz svog ugla i da na osnovu toga donosi neke zaključke. Poredeći stvaranje ove nove stranke sa stvaranjem Naše stranke prije nekoliko godina moja je procjena da ni ova stranka neće ostvariti neki veliki izborni rezultat. Moja predviđanja su da DF na sljedećim izborima može participirati sa maksimalno 10% u izbornom rezultatu što u ovakvom političkom sistemu ne daje mnogo prostora za ostvarivanje svih onih ciljeva o kojima govori Željko Komšić. Mislim da je sazrelo vrijeme da se građanska opcija ujedini u jedan blok i jedinstveno nastupi na izborima.

Do tada gospodinu Komšiću želim puno zdravlja i sreće i uspjeha u narednom radu, a ja ostajem u SDP-u da se borim protiv negativnih stvari i pojava kao što smatram da je i drug Željko trebao uraditi.  



Kako biti dobar vijećnik (o)pozicije u GV Zenica

Prije skoro deset godina sam na pisao tekst o tadasnjem sazivu Gradskog vijeca Grada Zenica . Sa ove vremenske distance čini s...