Segregacija i diskriminacija u našem dvorištu!

Za početak da objasnim onima koji ne znaju gdje je Novi Šeher. Novi Šeher je mjesto koje administrativno pripada Općini Maglaj, ali svi tvrde da je puno bliži Žepču. To je mjesto u koje vjerovatno nećete „naletiti“ osim ako nemate nekog posla za obaviti.

Segregacija, diskriminacija, getoiziranje...

Novi Šeher je ispit na kojem smo pali kao društvo do sada nebrojeno puta. U tom sam mjestu bio ukupno do sada 5 ili 6 puta, ali nikada u životu neću zaboraviti moj boravak tamo krajem augusta i na samom početku septembra 2012. godine.

Naime, u Novom Šeheru postoji osnovna škola. Ali nije kao većina osnovnih škola u koje smo većina od nas išli i sa kojima se susrećemo vrlo često. Škola u Novom Šeheru je jedna od onih škola koje zovu „dvije škole pod jednim krovom“.  U tom malom mjestu žive Hrvati i Bošjnaci i njihova djeca idu u tu osnovnu školu. Svake godine pred početak školske godine atmosfera bude napeta i poprilično neizvjesna.

Mi, kao društvo, smo pali na ispitu zvanom Novi Šeher jer je segregacija i diskriminacija i dalje prisutna u toj sredini. Da bi stvari bile jasnije pokušat ću to objasniti.

Jedna škola, dva nastavna plana i programa!

Obzirom da hrvatskoj djeci u toj školi predmete predaju nastavnici Hrvati i da oni rade po nastavnom planu i programu kao i škole u Žepču, a bošnjačkoj djeci predaju nastavnici Bošnjaci po bosanskom nastavnom planu i programu kakav je u Maglaju i ostalom dijelu Zeničko – dobojskog kantona. Tako da djeca hrvatske nacionalnosti svoje srednje obrazovanje obavljaju u Žepču jer je nastavni plan i program komplementaran hrvatskom nastavnom planu i programu u osnovnim školama. Dok djeca bošnjačke nacionalnosti svoje obrazovanje nastavljaju u maglajskim srednjim školama  s obzirom da su osnovnu školu završili po bosanskom nastavnom planu i programu. Sada je bitno naglasiti da osnovne i srednje škole u Općini Žepče rade po hrvatskom nastavnom planu i programu kakav je Zapadnohercegovačkom kantonu. To je jedna vrsta presedana jer za sistem obrazovanja prema ustavu nadležan svaki kanton u FBiH.

Škola u Ponijevu

Pred svaku školsku godinu postojali su problemi organizacione prirode; da li će biti dovoljno nastavnog osoblja da predaje po oba nastavna plana i programa, kako sve to isfinansirati, kako uskladiti termine itd. Ove godine pored toga pojavio se još jedan problem. Vlada Republike Hrvatske je prije nekoliko godina odlučila da finansira izgradnju jednom doma kulture u Ponijevu (to je jedno mjesto u tom kraju, 3 km od ove osnovne škole o kojoj govorim). No, desio se neki preokret i odlučili su da tu izgrade školu u koju bi nastavu pohađala djeca hrvatske nacionalnosti i koja bi radila isključivo po hrvatskom nastavnom planu i programu. Otprilike 15 dana pred sami početak školske godine roditelji djece koja pohađaju nastavu po hrvatskom nastavnom planu i programu nisu znali gdje će njihova djeca nastaviti svoje školovanje, u  školu koja se nalazi u Novom Šeheru kao i do sada ili će ići 3 kilometra dalje u Ponijevo, cestom pješke. Tu u svakom slučaju treba da nastupi zdrav razum i logika da se djeci omogući da idu u onu školu koja im je bilže i do koje im je bezbjednije doći. Neprestanim razgovorom ministra za obrazovanje i premijera ZDK u Novom Šeheru sa roditeljima dgovoreno je da djeca ipak nastave svoje školovanje u školi u Novom Šeheru. Također želim napomenuti da je tadašnja v.d. direktorica podnijela ostavku i otišla da radi kao nastavnicu u školu u Ponijevo. Epilog cijele priče je da 2/3 djece koja pohađaju nastavu po hrvatskom planu i programu ostalo u školi u Novom Šeheru i dogovoreno je da nastavnici koji ne predaju tzv. nacionalnu grupu predmeta mogu predavati svoj djeci bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ove godine novi menadžment škole je uspio da odredi dan škole i da svi zajedno obilježe taj datum. Izgrađen je i školski poligon, finansiran od strane Vlade ZDK gdje su se djeca mogu bezbijedno igrati. Na sam dan škole dječaci su igrali nogometa i sami pravili ekipe i to ne na nacionalnoj osnovi nego na osnovu nogometnih vještina.

All different - all equal

Ovo je priča o tome da mi u svom dvorištu još mnogo toga moramo pospremiti i srediti i to sve na osnovu dogovora. Situacija u Novom Šeheru i dalje nije dobra, ali se ipak pokazalo kada imate normalan ljudski pristup da je neke stvari moguće riješiti. U ovakve probleme segregacije i  diskriminacije se moramo uključiti i otvoreno o tome razugovarati. I uistinu mi je drago da je gospođa Mary Ann Hennessey shvatila da je potrebno potaknuti sve strane u ovoj priči kako bi se došlo do maksimalno mogućeg pozitivnog kompromisa. Baš kao što joj i piše na bedžu "all different-all equal!"