Čije su naše pare?

Proteklih nekoliko dana na političkoj sceni  je bilo interesantno, kao i uvijek, rekao bih. Uvijek se nešto dešava, neke krize, neki preokreti; možda je prevrat bolja riječ za to. Najviše pažnje je izazvalo izjašnjavanje o zakonu za povoljnije penzionisanje boračkih populacija. Prije nekoliko dana zakon je usvojen u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a danas će taj prijedlog zakona biti na zasjedanju Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i ukoliko ne bude usvojen na današnjoj sjednici Doma naroda  FBiH, onda opet sve opet ispočetka. Na nekim portalima se može pročitati da neće biti dodatnih blokada i da će i Dom naroda  FBiH usvojiti ovaj zakon te da ćemo dobiti tranšu od MMF oko 300 miliona KM i uspjeti preživjeti 2013. godinu. A ako ne usvojimo ovaj zakon onda od MMF-a nema ništa,  doći će do smanjenja plaća, penzija, socijalnih davanja etc.

Pare nisu problem, para ne(i)ma!

U ovom današnjem pisanju želim ukazati na jednu drugu stvar, a tiče se Zeničko – dobojskog kantona. Situacija sa budžetom je jako loša, punjenje budžeta je ispod svih očekivanja i plate su polako počele kasniti. Isplaćuju se sukcesivno; tako se prvo skupi novac za plate prosvjetnim radnicima, pa onda policiji i na kraju zaposlenim u administraciji. U međuvremenu se skuplja novac  za  isplatu socijalnih kategorija. Tako da se može reći da je budžet Zeničko – dobojskog kantona od 272 miliona nedovoljan da bi zadovoljio potrebe svih budžetskih korisnika. Kada je bila rasprava o budžetu, iz ministarstva finansija je rečeno da je za zadovoljavanje svih zahtjeva budžetskih korisnika potrebno ostvariti budžet u iznosu od 350 miliona KM. Za razliku od našeg,  budžet Kantona Sarajevo iznosi preko 700 milina KM i opet su prije nekoliko dana od našeg kantonalnog MUP-a tražili da im se daju neke stare policijske uniforme jer oni nemaju svoje. Gdje oni potroše taj novac?! Napominjem da GRAS ne funkcioniše, PC Skenderija je na izdisaju, Zemaljski muzej ne radi etc. Uz prethodno spomenuto imaju i puno veće plate od bilo kojeg građanina, iz bilo koje oblasti proizvodnje ili usluge, koji radi u ZDK. Kada se sve to lijepo preračuna, oduzme i podijeli, ispadne da građanin Kantona Sarajevo vrijedi kao dva građanina u ZDK, na otprilike isti broj stanovnika.

Sve po zakonu!

Prosječna plata u ZDK u 2012. godini je 720, 25 KM. Sada se postavlja logično pitanja zašto je to tako. Zašto je to tako kada je ZDK u 2012. godini imao uvoz u vrijednosti od 1.530.008 KM, a izvoz 1.552.476 KM. Drugim riječima rečeno, ostvaren je suficit od 22.468.000 KM ili 1,47 %. U ovakvoj situaciji to je dobar rezultat. Tako da ZDK učestvuje sa 29,58 % u ukupnom izvozu FBiH, a Kanton Sarajevo sa 13,77 %. A u ukupnom uvozu u FBiH Kanton Sarajevo učestvuje sa 35,20 %. Što nameće logičan zaključak da dobar dio novca stvoren u ZDK i plasiran na tržištu ode negdje drugo i ne ostane kod onih koji su ga proizveli. Razlog za ovako katastrofalan odnos, koji je po zakonu, je upravo u zakonu. Riječ je o Zakonu o pripadnosti javnih prihodau FBiH. Naime, tim zakonom je definisan odnos podjele javnog novca u FBiH. I upravo u toj i takvoj za nas, nakaradnoj odluci, naš novac ode negdje drugo i troši ga neko drugi.

Vrlo slikovit primjer je i to da Kanton Sarajevo ima svoj ured i predstavnika u Briselu. Kanton Sarajevo ima priliku da poveća plaće budžetskim korisnicima, pa tako i profesionalni poslanici u Skupštini Kantona Sarajevo imaju plaće od cca 2 hiljade KM. Troše pare koje nisu zaradili. Poslanici u Skupštini ZDK nemaju stalni radni odnos (nemaju stalni radni odnos u skupštini), ali imaju mjesečni paušal od oko 700 KM. 

Tako da se nameće pitanje: „Čije su naše pare?“.

Nedavno su poslanici u Skupštini ZDK jednoglasno (dakle sve političke opcije) podržali prijedlog da se podnese inicijativa za promjenu zakona prema kojem se vrši raspodjela javnog novca. Nadamo se da će ova inicijativa dobiti podršku i da će ZDK na godišnjem nivou prestati gubit između 30 - 50 miliona KM koje proizvde, a neko drugi potroši.