3 nove stranke nije aprilska šala
Mjesec koji je iza nas je bio i
više nego interesantan te iziskuje da se o proteklim dešavanjima napiše neki
komentar. Svašta se desilo tokom mjeseca aprila. Osnovane su tri nove političke
partije u Bosni i Hercegovini. Prvo je Željko Komšić osnovao Demokratsku frontu
BiH, pa je nakon toga Živko Budimir osnovao Stranku pravde i pomirenja, te je na
kraju i Emil Vlajki osnovao Partiju ekonomske i socijalne pravde. Sva trojica su
nosioci izvršnih funkcija. Na te pozicije Komšić i Vlajki su izglasani direktno
glasovima birača, dok je Budimir na poziciju predsjednika FBiH izglasan u
Parlamentu FBiH. Kakav bi izborni rezultat ostvarila svaka od navedenih
stranaka/partija da se sutra održe izbori, bilo bi teško prognozirati, možda
čak malo i neozbiljno, ali ću se usuditi
dati neku svoju procjenu. Mislim da bi DF Željka Komšića ostvarila nevjerovatan
rezultat koji bi ga digao u oblake, dok bi nove stranke Budimira i Vlajkija doživjele
totalni krah. Do sljedećih izbora, koji su za otprilike 17 mjeseci, situacija će
vjerovatno biti drugačija, pogotovo ako uzmemo u obzir da se ista može
promijeniti bukvalno preko noći. Da sam ja kojim slučajem na mjestu Željka
Komšića i da imam neuobičajeno veliku popularnost nezabilježenu od rata pa do
danas, osnivanje svog političkog projekta bih čekao do pred same izbore i to
samo iz pragmatičnih razloga. Jedan od glavnih bi bio da postojeću popularnost
kapitaliziram u obliku osvojenog broja biračkih glasova. No, možda u DF-u imaju
potpuno drugu strategiju.
Nakon toga bili smo svjedoci izglasavanja povećanja plaća u Kantonu Sarajevo, između ostalog i poslanicima/zastupnicima i
u Skupštini KS. Na to bih samo rekao- bezobrazno i bezobzirno. Kada su već
povisili plaće budžetskim korisnicima, onda su morali naći model po kojem bi ti
politički trudbenici bili isključeni, tj. da sebi ne povećaju plaće. Prije neki
dan sam čuo da su u obrazovnom sektoru u tom istom kantonu plaće počele dobro
kasniti i da se dan isplate istih počeo pomijerati, pa ukoliko se trenutna
situacija nastavi, ti isti ljudi bi mogli ostati bez jedne čitave plaće.
Rutinsko hapšenje, a ne pregled!!!
I taman kada sam mislio da su
vrhunac mjeseca ostavke ministara Pećanca i Petrovića u „ekspertnoj Vladi KS“,
dogodilo se hapšenje, ni manje ni više nego predsjednika FBiH Budimira. U to
vrijeme sam, kao učesnik Političke škole vijeća Evrope, među prvima pročitao
vijest. Kome god sam je prenijeo niko mi nije vjerovao. Novonastalu situaciju
smo počeli svi komentarisati i analizirati, naravno svako na svoj način.
Primjer kako krizni PR dobro dođe jeste primjer Lijanovića. Njegova izjava o
tzv. rutinskom pretresu je vrhunac nesnalaženja u datom momentu. Na seminaru
smo sa jednim od panelista, koji je itekako kompetentan da komentariše tu
tematiku, razgovarali o ovom slučaju. Po mom mišljenju istakao je dvije jako
bitne stvari. Prva, to je da veliki dio javnosti ovaj slučaj Budimir nazivaju
bosanskim Sanaderom, što je jako pogrešno. Za razliku od Sanadera, koji u
vrijeme hapšenja nije obnašao ni jednu fukciju, Budimir je neuporedivo
politički uticajniji i ima daleko veću moć kao aktuelni predsjednik FBiH. A
druga stvar je ta da je Živko pomilovao čak 162 osobe i među njima Mirsu
Švicarca zbog kojeg su se policijske agencije napatile i potrošile gomilu
budžetskog (narodnog) novca da bi ga pritvorile i izvele pred sudske organe
BiH. Na kraju sve zbog toga da bi se potpisom Budimira ta ista osoba našla na
slobodi. Dobro je da je država napokon počela raditi svoj posao, i očekujem da
će u narednom periodu biti još hapšenja te da niko neće biti neodirljiv. S tim
da uvijek na umu moramo imati činjenicu da cijeli porces suđenja ovisi o
napisanoj tužbi i „težini“ prikupljenih dokaza.
19. april
Na kraju želim skrenuti pažnju na
obilježavanje 19. aprila, Dana civilnih žrtava rata u Zenici. Pored činjenice
da nema mjesta na kojem bi se dostojanstveno odala počast civilnim žrtvama
rata, ni ove kao i prethodnih godina nije odana počast prvoj civilnoj žrtvi u
Zenici Matei Jurić.
Nema komentara:
Objavi komentar