20151110

Ne umije izgovoriti Nagykanizsa ali umije izgovoriti Sarajevo


Definitivno jedan od kvalitetnijih festivala u Bosni i Hercegovini je Jazz Fest Sarajevo. Ove godine vrijedna ekipa organizatora je 19. put sve to organizovala prilično dobro. Kažem prilično dobro jer pretpostavljam u kakvim uvjetima rade i onda potpuno razumijem male, ali zaista male propuste koje sam primijetio. Propusti padaju u totalni zaborav onog momenta kada se muzičari pojave na bini.
 Treba imati razumijevanja za ekipu koja sve to organizuje jer prije svega zbog nedovoljno velikog broja publike koja bi mogla napuniti veću salu od BKC-a, samim time je vjerovatno i teže sponzora pronaći.

Karte kupljenje na vrijeme, još u septembru kada je bio earlybird onda je trebalo samo čekati koncerte.

Uglavnom ja sam ove godine imao čast, ali zaista, poslušati Vladimir Kostadinović 4tet. Riječ je mladom perkusionisiti sa našeg govornog područja koji živi i stvara vani, malo u Austriji malo u SAD-u. Bili su dobro zagrijavanje za poslasticu večeri. Kostadinović4tet sjajno zvuči, dobro uvježbana ekipa. Kvartet čine perkusije, klavir, kontrabas i bas klarinet. Da, bas klarinet. Do sada u životu nisam imao prilike ni vidjeti ni slušati bas klarinet. U svakom slučaju ugodno zvuči i izgleda kao saxophone do koljena J


Krešendo večeri je svakako bio Kurt Elling. Muzičar koji ima 11 nominacija i jedan osvojen Grammy i to 2009. godine kada je i prvi put gostovao u Sarajevu. Ovaj put su u Sarajevo stigli iz Nagykanizsa (Mađarska) gdje su noć ranije nastupali. Prema njegovim riječima gotovo da nikako nisu spavali poslije tog nastupa. Iz Zagreba su avionom trebali doći u Sarajevo ali je let bio otkazan. Na kraju su autom došli do Sarajeva i opet smo se obrukali kao nacija, kao država, jer kako sam reče put je trajao užasno, možda je i rekao odvrtano, dugo ali su ipak na kraju stigli. Ne samo da su stigli nego su publici pružili 90 minuta magije. 90 minuta nevjerovatnog nastupa kojeg ću pamtiti dugo, dugo. Uz sjajnu organizaciju svjetla i vizualizacija sve je izgledalo skoro pa savršeno. U nekoliko navrta se zahvalio publici i naglasio kako mu je drago da je u Sarajevu, a prosto nije mogao izgovoriti ime grada u kojem su prethodnu noć svirali. Naravno kao pravi profesionalci vratili su se na bis i tom prilikom odali počast Marku Murphyu, koji mu je, kako Elling reče, jedan od uzora u svijetu muzike.
Još jednom hvala ekipi Jazz Fest Sarajevo na organizaciji i nadam se da ćemo i sljedeće godine imati priliku slušati kvalitetnu muziku. Posebno zanimljivi simpatičan je direktor festivala Edin Zubčević koji ima specifičan način najave izvođača. Izađe pozdravi publiku i samo izgovori ime izvođača. Kratko i jasno bez nekih nepotrebnih govora i nabrajanja sponzora. Čini mi se da čovjek uživa u tome što radi.

Do sljedeće godine slušajte,Ellinga, Kostadinovića i Maloufa i druge velikane jazz scene.



Kako biti dobar vijećnik (o)pozicije u GV Zenica

Prije skoro deset godina sam na pisao tekst o tadasnjem sazivu Gradskog vijeca Grada Zenica . Sa ove vremenske distance čini s...