Kažu GRAS u Zenici!!!

Obzirom da je grijanje postala tema broj jedan evo nekoliko riječi i od mene. Namjera ovog teksta je da činjenično „prođemo“ kroz kompletnu „situaciju“ da bi slika bila jasnija.

Sve je počelo u četvrtak kada je J.P. Grijanje Zenica sa sistema daljinskog grijanja isključilo osnovne, srednje škole i fakultete. Kako sam jučer saznao, kolateralna šteta bili su ljudi koji žive u privatnim kućama blizu škola jer je i njima grijanje isključeno. U četvrtak smo imali priliku vidjeti kako direktor Grijanja nervozno(posebno obratite pažnju na facijalnu ekspresiju) objašnjava razloge isključenja grijanja i pri tome iznosi notornu neistinu. U toj izjavi kaže kako u Kantonu nije bilo spremnosti za dogovor i pregovore. Istine radi, premijer ZDK Husejnagić je održao sastanak sa predstavnicima J.P.Grijanje Zenica na temu dugovanja Kantona tokom protekle grejne sezone. Na tom sastanku direktor Grijanja nije bio prisutan. Ne želim da ulazim u razloge njegovog odsustva, možda je čovjek imao opravdani razlog nedolaska, ali onda ne može javno govoriti kako iz Kantona niko ne želi da razgovara i pregovara na tu temu. Također, istine radi, ovo nije prva godina kada se u novu grejnu sezonu ulazi sa dugom. Sve do sada postojao je modul po kojem se dug isplaćivao i nije se u pitanje dovodila isporuka toplotne energije.

I ovdje sada polako dolazimo do zapleta. Grijanje duguje Mittalu, Mittal duguje Kantonu, Kanton duguje Grijanju, a Grijanje opet duguje Kantonu (da dobro ste pročitali Grijanje duguje Kantonu). Pa da pokušamo da raspetljamo klupko, počevši redom:

1.        Grijanje je, da bi započelo sezonu, moralo  isplatiti dug od 1,7 miliona KM Arcelor Mittalu. Kako vidimo iz gore navedene izjave, Grijanje se kreditno zadužilo da bi Mittalu isplatilo dug. Interesuje me kako se Grijanje zadužilo i da li za to postoji odluka OV Zenica? Ovo moje pitanje nije retoričke prirode niti je cinično. Odgovor me zaista interesuje.
2.       Arcelor Mittal duguje Kantonu 2,4 miliona KM i za to postoji izvršna sudska presuda. Premijer je sa ministrom Terzićem, nakon sastanka sa predstavnicima Grijanja, održao sastanak i sa predstavnicima Mittala te ih podsjetio na presudu koju su dužni ispoštovati. Na taj način bi se stvorili uslovi da Mittal isplati dug Kantonu, da onda Kanton isplati Grijanju i na kraju da se krug zatvori tako što će Grijanje Mittalu isplatiti svoja dugovanja. Mittal kao i svaka druga kapitalistička tvorevina je „teška“ na novcu i potrebno je vršiti svaku moguću vrstu zakonitog pritiska da svoje obaveze izvrše. Ovdje se, između ostalog, krije odgovornost i Kantona i Grijanja u neistrajavanju  rješenja po pitanju problema međusobnih dugovanja. Inače, Mittal je dužan Kantonu zbog neisplaćivanja sredstava od tzv. OKŠ-a (opća korist šuma, u pitanju je kantonalni Zakon o Šumama).
3.       Dugovanje Kantona prema Grijanju je bilo cca. 2 miliona i niko ni jednog sekunda nije negirao taj dug niti razmišljao da se taj dug ne plati. Nakon što je na poziciju premijera imenovan Husejnagić, zatekao je dugovanje prema Grijanju. I opet kažem ovo nije prvi put da je Kanton dužan pred početak grejne sezone. Uprkos jako lošem punjenju budžeta i neisplaćivanju zakonskih obaveza Kantona prema porodiljama, civilnim žrtvama rata, liječenje borcima i naknade za socijalne kategorije, Grijanju je uplaćeno oko 380.000 KM u kratkom vremenskom periodu od 20-ak dana. To znači da je dugovanje Kantona u momentu prekida isporuke toplotne energije iznosilo cca. 1 .611.000 KM.
4.     Javno preduzeće Grijanje Zenica je, po pitanju neuplaćenog poreza na promet i poreza na robe i usluge, dužno Kantonu ravno 9 miliona KM (sa kamatama). Grijanje je sa poreskom upravom potpisalo sporazum 2010. godine o načinu izmirenja tog duga do 03.03.2013. godine. Međutim, do isplate tih potraživanja nije došlo te su se na taj način stvorile pravne pretpostavke da Kanton blokira Grijanje, što bi rezultiralo opstruiranjem nove grejne sezone. Predstavnici Kantona nisu razmišljali na način kako razmišljaju u Grijanju. Grijanje do kraja godine mora isplatiti dug prema Kantonu da bi bili oslobođeni kamata koje iznose 5 miliona KM.

Puj pike ne važi!

Ove činjenice su konkretno  vezane za datu situaciju, a samo sa pravim činjenicama se mogu donositi valjani zaključci. U petak predstavnici Kantona i Grijanja nisu imali sastanak. Subotnje jutro je iskorišteno za sastanak i dogovore o rješenju problema. Na tom sastanku je džentlmenski pružena ruka i dogovoreno je da Kanton do kraja tekuće godine prema Grijanju isplati dug u visini od milion KM u nekoliko rata, a da će se ostatak duga biti isplaćen od sredstava koje će Grijanje uplatiti Kantonu po pitanju neizmirenog poreza. Nedugo nakon što je sastanak završen, direktor Grijanja se javio i rekao da dogovor ne vrijedi. Šta se desilo nakon satanka, gdje i s kim je nakon toga razgovarao direktor Grijanja, ne želim da nagađam. U ponedjeljak je opet održan sastanak sa predstavnicima grijanja da bi se potpisao protokol o načinu izmirenja duga. Predstavnici grijanja su na kraju prihvatili protokol o načinu izmirenja duga kako je to još u subotu dogovoreno, da bi u poslijepodnevnim satima direktor Grijanja demantovao premijera o postignutom dogovoru . Prema navodima direktora Sarajlića, prijedlog Kantona je nekorektan. Zašto i zbog čega? Zato što je sve vrijeme spreman da riješi evidentan dug, zato što želi da se grijanje uključi da djeca ne bi sjedila u hladnim prostorijama (sreća pa je temperatura vani prilično visoka) ili da ne pravi farsu od cijele situacije. Šta će se dalje desiti u ovom slučaju vidjet ćemo. 

E, sad smo 1:1!!!

Sve ovo sam napisao da bi ste mogli vidjeti ko sve vrijeme želi od ovoga napraviti političku priču, ko  konstantno predlaže rješenje i ko to isto rješenje opstruira, ko želi da djeca sjede u hladnim školskim prostorijama. Ko na ovaj način „vraća“ za GRAS u Sarajevu. Kada je u pitanju politika shvatam da su sva sredstva dozvoljena, ali poigravanje sa djecom je nedopustivo. 

Tonemo!!!

Nakon malo veće pauze i nakon što sam propustio prokomentarisati nekoliko bitnih događaja na političkoj sceni ponovo počinjem pisati.

Ono o čemu želim pisati ovaj put je finansijska situacija u Zeničko – dobojskom kantonu. Obzirom da je dubioza u našem kantonu prevelika i da je ovakvo stanje neodrživo, moraju se poduzeti konkretni koraci koji bi doprinijeli pokušaju finansijskog „ozdravljena“ Kantona. Otkako je novi premijer stupio na dužnost krajem mjeseca juna,  glavna okupacija je budžet ZDK. Prvobitna ideja je bila da se Kanton kreditno zaduži kod banaka u iznosu od 50miliona KM. Sve vrijeme na stolu je bilo nekoliko opcija rebalansa budžeta, a sve u cilju popravljanja jako loše finansijske situacije. Tokom diskusija i rasprava nije prihvaćena varijanta kreditnog zaduženja, nego alternativa u obliku  emisije obveznica u iznosu od 50 miliona KM, što je trenutno povoljnija opcija.  Druga opcija je povoljnije rješenje ako uzmemo u obzir da bi kreditno zaduženje značilo i određeni procenat kamate na to zaduženje i da bi trebalo duže  vremena za procesuiranje, nego što je to potrebno za emisiju obveznica. Tako bi Zeničko-dobojski kanton bio prvi koji bi vršio emisiiju obveznica, a Općina Tešanj je prva općina u FBiH koja je vršila emisiju obveznica.

Šta je, kako to kaži, kaži!!!!

Sada slijedi logično pitanje; zašto nam uopće  treba to zaduženje i kako smo se doveli do istog? Situacija je sljedeća: budžet Zeničko – dobojskog kantona iznosi 272 miliona KM, s tim da  već sada postoji deficit budžeta od 16 miliona KM. Punjenje budžeta za prvih 6 mjeseci ove godine je 104 miliona KM, a predviđanja su da se ni u sljedeća dva kvartala situacija neće popraviti, te se očekuje punjenje budžeta od maksimalno 240 miliona KM, što je nedovoljno da se realiziraju planirane obaveze. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je privrednim subjektima Kanton dužan 23 miliona. Ovom sumom se podrazumijevaju razne usluge koje su privredni subjekti obavljali za Kanton u raznim oblastima, od izgradnje  objekata, plaćanja prevoza učenicima etc. Dug se počeo gomilati 2008. godine dostigavši danas navedenu cifru. A podsjećanja radi, te iste godine naš Kanton je dobio 15 miliona KM tranše „pomoći“ od MMF-a . To de facto znači da Kanton i budžetski korisnici koji žive od privrede, sami narušavaju tu istu privredu neisplaćivanjem izvršenih ugovorenih obaveza. Tako je i prevoz učenika za proteklu školsku godinu, i to do mjeseca maja, isplaćen tek nedavno. Kada su u pitanju izvršne sudske po kolektivnom ugovoru Kanton je dužan cca 70 miliona KM bez zateznih kamata. Pitanje sudskih presuda po kolektivnom ugovoru je tematika koja zahtijeva malo više pisanja, ali podsjećanja radi, kolektivni ugovor  je potpisan za vrijeme mandata premijera  Nedžada Polića, te se već tada se znalo da je nerealan i da se te obaveze neće moći izvršavati. Pored toga treba dodati i dug Kantona prema Grijanju Zenica od cca 2 miliona KM. I od ovog pitanja se pokušava napraviti političko pitanje, a rješenje je vrlo jednostavno. Dug Kantona za proteklu sezonu postoji prema svim lokalnim preduzećima u kantonu koje isporučuju toplotnu eneregiju osnovnim i srednjim školama.

Sve ove silne minuse nije moguće vratiti tek tako „preko noći“. Za sada, jedini način jeste da se zadužimo putem ovih obveznica, te da pokušamo nešto novca „upumpati“ u privredu, ne bi li se stvari počele barem malo pomicati sa mrtve tačke. Druga opcija je da ovako tavorimo do neke dobi dok situacija ne postane apsolutno neizdrživa. Ovakvo stanje nalaže da možemo očekivati kašnjenje plata za cca 8100 budžetskih korisnika (policija, obrazovanje i administracija) te će i budžetska izdvajanja (za socijalne slučajave, za porodilje, za troškove liječenja, za civilne žrtve rata, za borce) postati vrlo upitna i njihova isplata polako će početi kasniti.

Emisijom obveznica od 50 miliona KM isplatila bi se dugovanja prema privedi, pomoglo bi se Kantonalnoj bolnici Zenica (koja je u katastrofalnom stanju) u izgradnji nove zgrade i nabavci neophodne opreme, finansirao bi se program za obavljanje pripravničkog staža i izdvojila bi se se 3 miliona KM za isplaćivanje presuda po pitanju kolektivnog ugovora. Unutar ovog rješenja vršili bi se pregovori sa potražiocima dugovanja u cilju odricanja kamate i dijela glavnice, kako bi mogli ostvariti dio prava koja im pripradaju prema presudi, jer ako se nastavi sa ovakvim tempom isplaćivanja veliki dio ljudi za života neće dočekati da naplate svoja potraživanja.

Moglo bi, ali...

Sve bi ovo bilo moguće da SBB, koji podržava rad Vlade ovog kantona, podrži u Skupštini ZDK ovakvu vrstu rješenja. Njihovo obrazloženje je kako ni do sada nisu podržavali zaduženje u Kantonu Sarajevo, Unsko-sanskom kantonu i Federaciji BiH pa tako ne žele ni da se ZDK zaduži, bez obzira što naš kanton ima jako nizak procenat trenutne zaduženosti. Zapravo, glavni razlog je to što oni sljedeće godine, kada(dodao bih jedno veliko AKO) dođu na vlast ne žele vraćati dugove, a do tada šta će biti niko ne zna. Da li ćemo uopće preživjeti?

Šta će se dogoditi u narednom periodu teško je uopće procijeniti a kamo li tvrditi šta će se nametnuti kao konkretno razrješenje situacije. Ono do čega će definitvno doći jeste rebalans budžeta i vjerovatno do njegovog smanjenja. U takvoj konstelaciji odnosa smanjenje plaća za 5% je jedna od mogućih opcija. 

<!--[if !supportAnnotations]-->

<!--[endif]-->

Ekstremni sport - biti vijećnik. Kratki kurs!!!

Gledao sam sinoć sjednicu Općinskog vijeća Zenica. Jutros su, očekivano, osvanuli  komentari na društvenim mrežama vezani za tu sjednicu. Najviše reakcije je izazvala tačka na kojoj se raspravljalo o napuštenim životinjama u Zenici tj. psima koji više nemaju svoj dom ili  kako to svi zovu, psi ''lutalice''. Prije svega moram reći da je dobro da su ljudi uopće počeli gledati sjednice Općinsko gvijeća. Nadam se da će oni koji prate iste na sljedećim lokalnim izborima obaviti svoju građansku dužnosti i glasati za one koji zastupaju interese građana. Pod prethodno rečenim mislim na one koji zaista zastupaju interese građana,  a ne određene interesne grupe ljudi i ne za one koji se bave, danas dobro poznatim ekstremnim sportom, rektalnim alpinizmom. Fenomen općinskog vijećnika je nešto što zahtijeva posebno objašnjenje. Naravno ni ovo ne treba generalizovati, čast izuzecima i onima koji časno i dostojanstveno obavljaju tu zadaću koju su dobili od građana. Uvijek sam govorio da za općinskog vijećnika koji zaista želi predano raditi svoj posao stranački/partijski dres nije ni bitan. Da budem koncizan i u redovima SDP-a ima, najblaže rečeno, vijećnika koji su (bili)promašaj i koji ne zaslužuju da sjede u onoj klupi. Ali šta se može, čovjek je radio u predizbornoj kampanji i skupio je određeni broj glasova koji mu daju legitimitet i zbog toga ga se mora poštovati kao dio zakonodavne vlasti na lokalnom nivou. Zato, sljedeći put kada se neko bude žalio na sastav, ne samo OV Zenica, nego bilo kojeg drugo predstavničkog tijela, pitajte ga/ju da li je izašao/la na izbore i glasao/la.

Zatvoreni vokal A

Interesantno je kako u vijeću parlamentarnu većinu mogu imati oni vijećnici koji  tzv. zatvoreni vokal O konzumiraju u riječima npr. jOje, glOva etc. I ne samo to, u njihovoj abecedi gotovo da ne postoji slovo Č. Ovo pišem ne da bi se nekom od njih zamjerio ili da bi njih ismijavao. To su vijećnici koje su izabrali oni koji su ostali kod kuće i kojima je bilo mrsko izaći na glasanje. Tog dana je bilo bitnije popiti kafu i smijati se gibaničarima kako idu na izbore i glasaju za „svoje“. Pa su ti ''njihovi'' zadužili grad Zenicu sa raznoraznim kreditima, izglasali višu cijenu grijanja i vode, preimenuju ulice i dižu ruke za raznorazne odluke. Sada, da bi to bilo jasno onima koji i dalje ne gledaju sjednice vijeća ili se ne informišu ni na koji način šta se tamo dešava, da pokušam to objasniti.

Za govornicu izlazi jedan vijećnik i govori: “Ja ću govoriti u ime sebe i u svoje ime, a i u ime stranke!“.  Na pitanje da li je ta osoba narciosoidna, ili je podvojena ličnosti ili je elementarno nepismena, ne bih znao dati odgovor. Obzirom da govor pomenutog ima i nastavak sa riječima ''situVacija'' i ''velAk'', onda možda i  možete zaključiti o čemu je riječ.

Vijećnik u 5 koraka!!!

Kada postanete vijećnik potrebno je da na umu imate nekoliko stvari da bi bili ''zapaženi“. U nastavku kratka obuka za potencijalne vijećnike.

LEKCIJA BROJ 1: Prvo morate da kupite neko odijelo i da ''nabacite“ kravatu kako bi  bar djelovali ozbiljno. Jer šta je muškarac bez odijela???!!!

LEKCIJA BROJ 2: Kada izađete za govornicu i počnete diskutovati (ukoliko se to može nazvati diskutovanjem) obavezno bar 3 – 4 puta dodirnite mikrofon kao da ga namiještate ne bi li se bolje čulo ono što govorite. I naravno obavezno poselamite sve prisutne, nema veze što je to javna ustanova, a BiH sekularna država.

LEKCIJA BROJ 3: Prilikom  diskutovanja, ako se to može nazvati tako, potrudite se da izgovorite nekoliko riječi za koje ni sami niste sigurni šta znače npr. konzistentno, imanentno, eksplicitno. Ako znate neke sintagme, npr. nije u skladu sa zakonskom regulativom, u narednom vremenskom periodu, trenutno nemamo mogućnosti u budžetu, pozabavit ćemo se tom problematikom, nije naša nadležnost etc. onda možete na sljedećim izborima „dobaciti“ i do kantonalnog, a možda i federalnog, parlamenta.

LEKCIJA BROJ 4: Tokom diskusije, ako se to može nazvati tako, dobro bi bilo da koristite neku modernu tehnologiju, npr. smartphone ili tablet uz obavezno korištenje informatičke terminologije PDF, powerpoint, wireless; ne bi li zadivili starije kolege jer oni vjerovatno ne razumiju o čemu je riječ. I na kraju ne zaboravite pohvaliti odličan wireless internet.

LEKCIJA BROJ 5: Pred sam kraj diskutovanja, ako se to može nazvati tako, skupite sve svoje papire i onako lupite  njima od govorinicu da ih složite. Ako ste iz pozicije to ćete uraditi prilično elegantno i sa stilom da se vidi da ima tu kojekakvih papira, jer morate poslati poruku da se pripremate za sjednicu vijeća i da ste pročitali mnogo materijala i izvršili komparaciju zakonskih rješenja sa drugim općinama. Ako ste pak iz opozicije slobodno malo jače udarite tim papirima o govorinicu da razdrmate ove iz pozicije. Možete čak i malo povisiti decibele te uputiti proročki komentar tipa: “Vidjet ćete za nekoliko godina, pa ćete se prisjetiti ove moje diskusije!“

Nadam se da će svi oni koji nisu glasali dobro razmisliti već sljedeće godine da li će sebi opet dopustiti tu vrstu luksuza. 

Mjesec april - svega osim šale!

3 nove stranke nije aprilska šala

Mjesec koji je iza nas je bio i više nego interesantan te iziskuje da se o proteklim dešavanjima napiše neki komentar. Svašta se desilo tokom mjeseca aprila. Osnovane su tri nove političke partije u Bosni i Hercegovini. Prvo je Željko Komšić osnovao Demokratsku frontu BiH, pa je nakon toga Živko Budimir osnovao Stranku pravde i pomirenja, te je na kraju i Emil Vlajki osnovao Partiju ekonomske i socijalne pravde. Sva trojica su nosioci izvršnih funkcija. Na te pozicije Komšić i Vlajki su izglasani direktno glasovima birača, dok je Budimir na poziciju predsjednika FBiH izglasan u Parlamentu FBiH. Kakav bi izborni rezultat ostvarila svaka od navedenih stranaka/partija da se sutra održe izbori, bilo bi teško prognozirati, možda čak malo i neozbiljno, ali ću  se usuditi dati neku svoju procjenu. Mislim da bi DF Željka Komšića ostvarila nevjerovatan rezultat koji bi ga digao u oblake, dok bi nove stranke Budimira i Vlajkija doživjele totalni krah. Do sljedećih izbora, koji su za otprilike 17 mjeseci, situacija će vjerovatno biti drugačija, pogotovo ako uzmemo u obzir da se ista može promijeniti bukvalno preko noći. Da sam ja kojim slučajem na mjestu Željka Komšića i da imam neuobičajeno veliku popularnost nezabilježenu od rata pa do danas, osnivanje svog političkog projekta bih čekao do pred same izbore i to samo iz pragmatičnih razloga. Jedan od glavnih bi bio da postojeću popularnost kapitaliziram u obliku osvojenog broja biračkih glasova. No, možda u DF-u imaju potpuno drugu strategiju.

Nakon toga bili smo svjedoci izglasavanja povećanja plaća u Kantonu Sarajevo, između ostalog i poslanicima/zastupnicima i u Skupštini KS. Na to bih samo rekao- bezobrazno i bezobzirno. Kada su već povisili plaće budžetskim korisnicima, onda su morali naći model po kojem bi ti politički trudbenici bili isključeni, tj. da sebi ne povećaju plaće. Prije neki dan sam čuo da su u obrazovnom sektoru u tom istom kantonu plaće počele dobro kasniti i da se dan isplate istih počeo pomijerati, pa ukoliko se trenutna situacija nastavi, ti isti ljudi bi mogli ostati bez jedne čitave plaće.

Rutinsko hapšenje, a ne pregled!!!

I taman kada sam mislio da su vrhunac mjeseca ostavke ministara Pećanca i Petrovića u „ekspertnoj Vladi KS“, dogodilo se hapšenje, ni manje ni više nego predsjednika FBiH Budimira. U to vrijeme sam, kao učesnik Političke škole vijeća Evrope, među prvima pročitao vijest. Kome god sam je prenijeo niko mi nije vjerovao. Novonastalu situaciju smo počeli svi komentarisati i analizirati, naravno svako na svoj način. Primjer kako krizni PR dobro dođe jeste primjer Lijanovića. Njegova izjava o tzv. rutinskom pretresu je vrhunac nesnalaženja u datom momentu. Na seminaru smo sa jednim od panelista, koji je itekako kompetentan da komentariše tu tematiku, razgovarali o ovom slučaju. Po mom mišljenju istakao je dvije jako bitne stvari. Prva, to je da veliki dio javnosti ovaj slučaj Budimir nazivaju bosanskim Sanaderom, što je jako pogrešno. Za razliku od Sanadera, koji u vrijeme hapšenja nije obnašao ni jednu fukciju, Budimir je neuporedivo politički uticajniji i ima daleko veću moć kao aktuelni predsjednik FBiH. A druga stvar je ta da je Živko pomilovao čak 162 osobe i među njima Mirsu Švicarca zbog kojeg su se policijske agencije napatile i potrošile gomilu budžetskog (narodnog) novca da bi ga pritvorile i izvele pred sudske organe BiH. Na kraju sve zbog toga da bi se potpisom Budimira ta ista osoba našla na slobodi. Dobro je da je država napokon počela raditi svoj posao, i očekujem da će u narednom periodu biti još hapšenja te da niko neće biti neodirljiv. S tim da uvijek na umu moramo imati činjenicu da cijeli porces suđenja ovisi o napisanoj tužbi i „težini“ prikupljenih dokaza.

19. april

Na kraju želim skrenuti pažnju na obilježavanje 19. aprila, Dana civilnih žrtava rata u Zenici. Pored činjenice da nema mjesta na kojem bi se dostojanstveno odala počast civilnim žrtvama rata, ni ove kao i prethodnih godina nije odana počast prvoj civilnoj žrtvi u Zenici Matei Jurić.

Zašto je to tako, zaista ne znam. Iz organizacionog odbora je rečeno da se malene Matee prisjete na dan njene pogibije 13.5. Ali ako je ona prva civilna žrtva rata onda nema razloga da se i njoj ne oda počast.

Čije su naše pare?

Proteklih nekoliko dana na političkoj sceni  je bilo interesantno, kao i uvijek, rekao bih. Uvijek se nešto dešava, neke krize, neki preokreti; možda je prevrat bolja riječ za to. Najviše pažnje je izazvalo izjašnjavanje o zakonu za povoljnije penzionisanje boračkih populacija. Prije nekoliko dana zakon je usvojen u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a danas će taj prijedlog zakona biti na zasjedanju Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i ukoliko ne bude usvojen na današnjoj sjednici Doma naroda  FBiH, onda opet sve opet ispočetka. Na nekim portalima se može pročitati da neće biti dodatnih blokada i da će i Dom naroda  FBiH usvojiti ovaj zakon te da ćemo dobiti tranšu od MMF oko 300 miliona KM i uspjeti preživjeti 2013. godinu. A ako ne usvojimo ovaj zakon onda od MMF-a nema ništa,  doći će do smanjenja plaća, penzija, socijalnih davanja etc.

Pare nisu problem, para ne(i)ma!

U ovom današnjem pisanju želim ukazati na jednu drugu stvar, a tiče se Zeničko – dobojskog kantona. Situacija sa budžetom je jako loša, punjenje budžeta je ispod svih očekivanja i plate su polako počele kasniti. Isplaćuju se sukcesivno; tako se prvo skupi novac za plate prosvjetnim radnicima, pa onda policiji i na kraju zaposlenim u administraciji. U međuvremenu se skuplja novac  za  isplatu socijalnih kategorija. Tako da se može reći da je budžet Zeničko – dobojskog kantona od 272 miliona nedovoljan da bi zadovoljio potrebe svih budžetskih korisnika. Kada je bila rasprava o budžetu, iz ministarstva finansija je rečeno da je za zadovoljavanje svih zahtjeva budžetskih korisnika potrebno ostvariti budžet u iznosu od 350 miliona KM. Za razliku od našeg,  budžet Kantona Sarajevo iznosi preko 700 milina KM i opet su prije nekoliko dana od našeg kantonalnog MUP-a tražili da im se daju neke stare policijske uniforme jer oni nemaju svoje. Gdje oni potroše taj novac?! Napominjem da GRAS ne funkcioniše, PC Skenderija je na izdisaju, Zemaljski muzej ne radi etc. Uz prethodno spomenuto imaju i puno veće plate od bilo kojeg građanina, iz bilo koje oblasti proizvodnje ili usluge, koji radi u ZDK. Kada se sve to lijepo preračuna, oduzme i podijeli, ispadne da građanin Kantona Sarajevo vrijedi kao dva građanina u ZDK, na otprilike isti broj stanovnika.

Sve po zakonu!

Prosječna plata u ZDK u 2012. godini je 720, 25 KM. Sada se postavlja logično pitanja zašto je to tako. Zašto je to tako kada je ZDK u 2012. godini imao uvoz u vrijednosti od 1.530.008 KM, a izvoz 1.552.476 KM. Drugim riječima rečeno, ostvaren je suficit od 22.468.000 KM ili 1,47 %. U ovakvoj situaciji to je dobar rezultat. Tako da ZDK učestvuje sa 29,58 % u ukupnom izvozu FBiH, a Kanton Sarajevo sa 13,77 %. A u ukupnom uvozu u FBiH Kanton Sarajevo učestvuje sa 35,20 %. Što nameće logičan zaključak da dobar dio novca stvoren u ZDK i plasiran na tržištu ode negdje drugo i ne ostane kod onih koji su ga proizveli. Razlog za ovako katastrofalan odnos, koji je po zakonu, je upravo u zakonu. Riječ je o Zakonu o pripadnosti javnih prihodau FBiH. Naime, tim zakonom je definisan odnos podjele javnog novca u FBiH. I upravo u toj i takvoj za nas, nakaradnoj odluci, naš novac ode negdje drugo i troši ga neko drugi.

Vrlo slikovit primjer je i to da Kanton Sarajevo ima svoj ured i predstavnika u Briselu. Kanton Sarajevo ima priliku da poveća plaće budžetskim korisnicima, pa tako i profesionalni poslanici u Skupštini Kantona Sarajevo imaju plaće od cca 2 hiljade KM. Troše pare koje nisu zaradili. Poslanici u Skupštini ZDK nemaju stalni radni odnos (nemaju stalni radni odnos u skupštini), ali imaju mjesečni paušal od oko 700 KM. 

Tako da se nameće pitanje: „Čije su naše pare?“.

Nedavno su poslanici u Skupštini ZDK jednoglasno (dakle sve političke opcije) podržali prijedlog da se podnese inicijativa za promjenu zakona prema kojem se vrši raspodjela javnog novca. Nadamo se da će ova inicijativa dobiti podršku i da će ZDK na godišnjem nivou prestati gubit između 30 - 50 miliona KM koje proizvde, a neko drugi potroši.

Segregacija i diskriminacija u našem dvorištu!

Za početak da objasnim onima koji ne znaju gdje je Novi Šeher. Novi Šeher je mjesto koje administrativno pripada Općini Maglaj, ali svi tvrde da je puno bliži Žepču. To je mjesto u koje vjerovatno nećete „naletiti“ osim ako nemate nekog posla za obaviti.

Segregacija, diskriminacija, getoiziranje...

Novi Šeher je ispit na kojem smo pali kao društvo do sada nebrojeno puta. U tom sam mjestu bio ukupno do sada 5 ili 6 puta, ali nikada u životu neću zaboraviti moj boravak tamo krajem augusta i na samom početku septembra 2012. godine.

Naime, u Novom Šeheru postoji osnovna škola. Ali nije kao većina osnovnih škola u koje smo većina od nas išli i sa kojima se susrećemo vrlo često. Škola u Novom Šeheru je jedna od onih škola koje zovu „dvije škole pod jednim krovom“.  U tom malom mjestu žive Hrvati i Bošjnaci i njihova djeca idu u tu osnovnu školu. Svake godine pred početak školske godine atmosfera bude napeta i poprilično neizvjesna.

Mi, kao društvo, smo pali na ispitu zvanom Novi Šeher jer je segregacija i diskriminacija i dalje prisutna u toj sredini. Da bi stvari bile jasnije pokušat ću to objasniti.

Jedna škola, dva nastavna plana i programa!

Obzirom da hrvatskoj djeci u toj školi predmete predaju nastavnici Hrvati i da oni rade po nastavnom planu i programu kao i škole u Žepču, a bošnjačkoj djeci predaju nastavnici Bošnjaci po bosanskom nastavnom planu i programu kakav je u Maglaju i ostalom dijelu Zeničko – dobojskog kantona. Tako da djeca hrvatske nacionalnosti svoje srednje obrazovanje obavljaju u Žepču jer je nastavni plan i program komplementaran hrvatskom nastavnom planu i programu u osnovnim školama. Dok djeca bošnjačke nacionalnosti svoje obrazovanje nastavljaju u maglajskim srednjim školama  s obzirom da su osnovnu školu završili po bosanskom nastavnom planu i programu. Sada je bitno naglasiti da osnovne i srednje škole u Općini Žepče rade po hrvatskom nastavnom planu i programu kakav je Zapadnohercegovačkom kantonu. To je jedna vrsta presedana jer za sistem obrazovanja prema ustavu nadležan svaki kanton u FBiH.

Škola u Ponijevu

Pred svaku školsku godinu postojali su problemi organizacione prirode; da li će biti dovoljno nastavnog osoblja da predaje po oba nastavna plana i programa, kako sve to isfinansirati, kako uskladiti termine itd. Ove godine pored toga pojavio se još jedan problem. Vlada Republike Hrvatske je prije nekoliko godina odlučila da finansira izgradnju jednom doma kulture u Ponijevu (to je jedno mjesto u tom kraju, 3 km od ove osnovne škole o kojoj govorim). No, desio se neki preokret i odlučili su da tu izgrade školu u koju bi nastavu pohađala djeca hrvatske nacionalnosti i koja bi radila isključivo po hrvatskom nastavnom planu i programu. Otprilike 15 dana pred sami početak školske godine roditelji djece koja pohađaju nastavu po hrvatskom nastavnom planu i programu nisu znali gdje će njihova djeca nastaviti svoje školovanje, u  školu koja se nalazi u Novom Šeheru kao i do sada ili će ići 3 kilometra dalje u Ponijevo, cestom pješke. Tu u svakom slučaju treba da nastupi zdrav razum i logika da se djeci omogući da idu u onu školu koja im je bilže i do koje im je bezbjednije doći. Neprestanim razgovorom ministra za obrazovanje i premijera ZDK u Novom Šeheru sa roditeljima dgovoreno je da djeca ipak nastave svoje školovanje u školi u Novom Šeheru. Također želim napomenuti da je tadašnja v.d. direktorica podnijela ostavku i otišla da radi kao nastavnicu u školu u Ponijevo. Epilog cijele priče je da 2/3 djece koja pohađaju nastavu po hrvatskom planu i programu ostalo u školi u Novom Šeheru i dogovoreno je da nastavnici koji ne predaju tzv. nacionalnu grupu predmeta mogu predavati svoj djeci bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ove godine novi menadžment škole je uspio da odredi dan škole i da svi zajedno obilježe taj datum. Izgrađen je i školski poligon, finansiran od strane Vlade ZDK gdje su se djeca mogu bezbijedno igrati. Na sam dan škole dječaci su igrali nogometa i sami pravili ekipe i to ne na nacionalnoj osnovi nego na osnovu nogometnih vještina.

All different - all equal

Ovo je priča o tome da mi u svom dvorištu još mnogo toga moramo pospremiti i srediti i to sve na osnovu dogovora. Situacija u Novom Šeheru i dalje nije dobra, ali se ipak pokazalo kada imate normalan ljudski pristup da je neke stvari moguće riješiti. U ovakve probleme segregacije i  diskriminacije se moramo uključiti i otvoreno o tome razugovarati. I uistinu mi je drago da je gospođa Mary Ann Hennessey shvatila da je potrebno potaknuti sve strane u ovoj priči kako bi se došlo do maksimalno mogućeg pozitivnog kompromisa. Baš kao što joj i piše na bedžu "all different-all equal!" 

SDP-ovac o Željku Komšiću i Demokratskoj fronti

Sigurno je da će mjesec april obilježiti osnivanje nove stranke Željka Komšića Demokratska fronta. Sam naziv stranke je u javnosti postao poznat prije 15-ak dana. Bit će interesantno da li će se na samoj osnivačkoj skupštini delegati odlučiti da i ime samog Željka Komšića vežu za ime stranke pa da to možda bude Demokratska fronta BiH – Željko Komšić. Željko Komšić je i dalje ime koje prodaje proizvod.

Cenzura, o tome se ne smije!!!

U posljednje vrijeme razgovram sa svojim prijateljima i poznanicima o tom projektu. Jako je interesantno kako su mnogi od njih taj razgovor sa mnom počeli sa gotovo identičnom konstatacijom: " Ti sad ne smiješ govoriti protiv Komšića i njegove stranke al' eto hajd da te čujem šta misliš!" Prije svega  jako me brine ta predrasuda koja je kreirana u javnosti na relaciji Komšić - SDP. Ali to je stvar kojom bi se morali pozabaviti mi u partiji. 

Evo pa ipak se smije. Želim iskazati svoja razmišljanja na ovu temu i svakako čuti vaše mišljenje.

Razlozi napuštanja!?

7 aprila ćemo saznati koji će se to transferi desiti i ko će sve promijeniti stranački dres. Meni uopće ne predstavlja problem to što neko pravi novu stranku, pogotovo ako je ta stranka lijeve orijentacije. Postojanje alternative i kvalitetne konkurencije je uvijek dobro. Kako će završiti cijela ova situacija oko koje je stvorena velika količina pozitivne energije preostaje nam da vidimo. Najgore što bi se od svega toga moglo desiti je to da se oni ljudi koji žele biti dio tog projekta strašno razočaraju iz bilo kojeg razloga i postanu pasivni, isfrustrirani, birači. Ipak, svi su svjesni da su target oni ljudi koji su razočarani načinom na koji SDP participira u vlasti nakon općih izbora 2010. godine. Samtram da će od presudnog značaja biti kadrovi koji će voditi novu stranku, a već u najavama smo čuli kako već sada postoje oštra pravila koja određuju ko može biti član te stranke.

No, međutim i dalje ćemo ostati uskarećeni za odgovor na pitanje koji su to konkretni razlozi za napuštanje SDP-a, osim diplomatskog odgovora da je to neslaganje sa politikom koje vodi rukovodstvo (Predsjedništvo) SDP-a. Pri tome ne smijemo zaboraviti činjenicu da je sam Komšić bio član tog rukovodstva.

Šta i kako dalje?

Kada govorimo o političkim partijama svakako moramo imati na umu da je to skupa igračka. O pitanju finansiranja niko nije govorio do sada. Svaki ozbiljan politički projekt mora imati infrastrukturu koja košta (plaćanje prostorija, plaćanje telefona, struje, interneta i na kraju ljudi koji će tu raditi), a u pitanju su milioni. Kako je najavljeno da će ova stranka biti lijeve orijentacije onda se postavlja pitanje buduće saradnje između SDP-a i DF-a. U samoj osnovi eventualna saradnje ova dva politička subjekta nosi veliki teren odnosa lidera ovih stranaka. U cijeloj ovoj priči u narednom vremenskom periodu će se otvarati nova pitanja i dileme.

I na samom kraju da kažem da na ovaj projekat ne gledam sa gađenjem ili nekim strahom obzirom da sam dio SDP-ove priče. Politika nije predviđanje budućnosti ali svako od nas ima pravo da stvari posmatra iz svog ugla i da na osnovu toga donosi neke zaključke. Poredeći stvaranje ove nove stranke sa stvaranjem Naše stranke prije nekoliko godina moja je procjena da ni ova stranka neće ostvariti neki veliki izborni rezultat. Moja predviđanja su da DF na sljedećim izborima može participirati sa maksimalno 10% u izbornom rezultatu što u ovakvom političkom sistemu ne daje mnogo prostora za ostvarivanje svih onih ciljeva o kojima govori Željko Komšić. Mislim da je sazrelo vrijeme da se građanska opcija ujedini u jedan blok i jedinstveno nastupi na izborima.

Do tada gospodinu Komšiću želim puno zdravlja i sreće i uspjeha u narednom radu, a ja ostajem u SDP-u da se borim protiv negativnih stvari i pojava kao što smatram da je i drug Željko trebao uraditi.