Tonemo!!!

Nakon malo veće pauze i nakon što sam propustio prokomentarisati nekoliko bitnih događaja na političkoj sceni ponovo počinjem pisati.

Ono o čemu želim pisati ovaj put je finansijska situacija u Zeničko – dobojskom kantonu. Obzirom da je dubioza u našem kantonu prevelika i da je ovakvo stanje neodrživo, moraju se poduzeti konkretni koraci koji bi doprinijeli pokušaju finansijskog „ozdravljena“ Kantona. Otkako je novi premijer stupio na dužnost krajem mjeseca juna,  glavna okupacija je budžet ZDK. Prvobitna ideja je bila da se Kanton kreditno zaduži kod banaka u iznosu od 50miliona KM. Sve vrijeme na stolu je bilo nekoliko opcija rebalansa budžeta, a sve u cilju popravljanja jako loše finansijske situacije. Tokom diskusija i rasprava nije prihvaćena varijanta kreditnog zaduženja, nego alternativa u obliku  emisije obveznica u iznosu od 50 miliona KM, što je trenutno povoljnija opcija.  Druga opcija je povoljnije rješenje ako uzmemo u obzir da bi kreditno zaduženje značilo i određeni procenat kamate na to zaduženje i da bi trebalo duže  vremena za procesuiranje, nego što je to potrebno za emisiju obveznica. Tako bi Zeničko-dobojski kanton bio prvi koji bi vršio emisiiju obveznica, a Općina Tešanj je prva općina u FBiH koja je vršila emisiju obveznica.

Šta je, kako to kaži, kaži!!!!

Sada slijedi logično pitanje; zašto nam uopće  treba to zaduženje i kako smo se doveli do istog? Situacija je sljedeća: budžet Zeničko – dobojskog kantona iznosi 272 miliona KM, s tim da  već sada postoji deficit budžeta od 16 miliona KM. Punjenje budžeta za prvih 6 mjeseci ove godine je 104 miliona KM, a predviđanja su da se ni u sljedeća dva kvartala situacija neće popraviti, te se očekuje punjenje budžeta od maksimalno 240 miliona KM, što je nedovoljno da se realiziraju planirane obaveze. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je privrednim subjektima Kanton dužan 23 miliona. Ovom sumom se podrazumijevaju razne usluge koje su privredni subjekti obavljali za Kanton u raznim oblastima, od izgradnje  objekata, plaćanja prevoza učenicima etc. Dug se počeo gomilati 2008. godine dostigavši danas navedenu cifru. A podsjećanja radi, te iste godine naš Kanton je dobio 15 miliona KM tranše „pomoći“ od MMF-a . To de facto znači da Kanton i budžetski korisnici koji žive od privrede, sami narušavaju tu istu privredu neisplaćivanjem izvršenih ugovorenih obaveza. Tako je i prevoz učenika za proteklu školsku godinu, i to do mjeseca maja, isplaćen tek nedavno. Kada su u pitanju izvršne sudske po kolektivnom ugovoru Kanton je dužan cca 70 miliona KM bez zateznih kamata. Pitanje sudskih presuda po kolektivnom ugovoru je tematika koja zahtijeva malo više pisanja, ali podsjećanja radi, kolektivni ugovor  je potpisan za vrijeme mandata premijera  Nedžada Polića, te se već tada se znalo da je nerealan i da se te obaveze neće moći izvršavati. Pored toga treba dodati i dug Kantona prema Grijanju Zenica od cca 2 miliona KM. I od ovog pitanja se pokušava napraviti političko pitanje, a rješenje je vrlo jednostavno. Dug Kantona za proteklu sezonu postoji prema svim lokalnim preduzećima u kantonu koje isporučuju toplotnu eneregiju osnovnim i srednjim školama.

Sve ove silne minuse nije moguće vratiti tek tako „preko noći“. Za sada, jedini način jeste da se zadužimo putem ovih obveznica, te da pokušamo nešto novca „upumpati“ u privredu, ne bi li se stvari počele barem malo pomicati sa mrtve tačke. Druga opcija je da ovako tavorimo do neke dobi dok situacija ne postane apsolutno neizdrživa. Ovakvo stanje nalaže da možemo očekivati kašnjenje plata za cca 8100 budžetskih korisnika (policija, obrazovanje i administracija) te će i budžetska izdvajanja (za socijalne slučajave, za porodilje, za troškove liječenja, za civilne žrtve rata, za borce) postati vrlo upitna i njihova isplata polako će početi kasniti.

Emisijom obveznica od 50 miliona KM isplatila bi se dugovanja prema privedi, pomoglo bi se Kantonalnoj bolnici Zenica (koja je u katastrofalnom stanju) u izgradnji nove zgrade i nabavci neophodne opreme, finansirao bi se program za obavljanje pripravničkog staža i izdvojila bi se se 3 miliona KM za isplaćivanje presuda po pitanju kolektivnog ugovora. Unutar ovog rješenja vršili bi se pregovori sa potražiocima dugovanja u cilju odricanja kamate i dijela glavnice, kako bi mogli ostvariti dio prava koja im pripradaju prema presudi, jer ako se nastavi sa ovakvim tempom isplaćivanja veliki dio ljudi za života neće dočekati da naplate svoja potraživanja.

Moglo bi, ali...

Sve bi ovo bilo moguće da SBB, koji podržava rad Vlade ovog kantona, podrži u Skupštini ZDK ovakvu vrstu rješenja. Njihovo obrazloženje je kako ni do sada nisu podržavali zaduženje u Kantonu Sarajevo, Unsko-sanskom kantonu i Federaciji BiH pa tako ne žele ni da se ZDK zaduži, bez obzira što naš kanton ima jako nizak procenat trenutne zaduženosti. Zapravo, glavni razlog je to što oni sljedeće godine, kada(dodao bih jedno veliko AKO) dođu na vlast ne žele vraćati dugove, a do tada šta će biti niko ne zna. Da li ćemo uopće preživjeti?

Šta će se dogoditi u narednom periodu teško je uopće procijeniti a kamo li tvrditi šta će se nametnuti kao konkretno razrješenje situacije. Ono do čega će definitvno doći jeste rebalans budžeta i vjerovatno do njegovog smanjenja. U takvoj konstelaciji odnosa smanjenje plaća za 5% je jedna od mogućih opcija. 

<!--[if !supportAnnotations]-->

<!--[endif]-->