Foto godine!

Inače kada odem na neki događaj potrebno mi je nekoliko dana da se sve to slegene, da utiske presaberem i da ih lijepo posložim u svojoj glavi.

Elem, prošle je više od dvije sedmice kada sam bio na otvorenju izložbe Fotografija godine 2014. koja je održala 23. januara i to u obnovljenoj Vijećnici (sjajna im je web stranica). 

Fotografija: www.fotografija.ba

Festival Fotografija godine je svoje prvo izdanje imao 2010. godine. Kako mi se čini iz godine u godinu raste i polako nalazi svoje mjesto u godišnjem kalendaru kulturnih dešavanja ne samo Sarajeva nego Bosne i Hercegovine. Ovo zaista nije pretjerivanje iz prostog razloga što ekipa koja organizuje ovaj festival nakon svečanog proglašenja pobjednika u Sarajevu tokom godine organizuje postavke fotografija i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Redovni su gosti u Banja Luci postavke organizuju u Kaknju, Visokom, Mostaru pa čak i Livnu. Vjerovatno bi mi mnogi uzeli za zlo što sam napisao - pa čak i Livnu.  To sam napisao zato što smo svjedoci sve većeg zatvaranja u uske, spostvene, krugove ionako podijeljenog bh. društva. Društva koje ne gaji kulturu dijaloga i kulturu življenja gdje posebno mjesto treba da ima umjetnost. I upravo zbog toga je dobro da umjetnost spaja ljudi i širi vidike, prevazilazeći sve one granice nacionalizma, populizma i inih drugih izama. Uglavnom jedna totalno zdrava i krajnje pozitivna priča koje je potrebna svakoj sredini.

Bila je to sjajna prilika da prvi put u životu uđem u obnovljenu Vijećnicu jer prosto nisam uspio ući prije nego što su je divljaci zapalili. Preporučujem svakome da ode, sjajan prostor koji jednostavno opljemenjuje čovjeka.  Atmosfera je unutra bila jako dobra. Imali su DJ-a koji je bio zadužen za muziku, djeca su se zabavila crtanjem, raja gleda fotografije, poslužuju se kokteli.  Ukratko smisleno organizovan event  kojim bi se mogao pohvaliti bilo koji grad. 

Fotografija: www.abc.ba 

U jednom momentu je DJ pustio sekvencu iz filma „Walter brani Sarajevo“. Da baš tu u Vijećnici. Simbolično!!!

A šta ćemo mi?

Nije mi baš trebalo svo ovo vrijeme da posložim taj događaj u glavi. Poslije sam razmišljao o nekoliko stvari. Zašto ljudi koji su iz Zenice lakše naprave dobru priču, da ne govorimo o uspjehu, svugdje osim u Zenici? Zašto smo takva sredina? Razgovarao sam sa Harisom i pokušao shvatiti zašto jedan takav i takve slične događaje nije moguće organizovati u Zenici. Nažalost moja pretpostavka kakav će odgovor biti je bila tačna. A to je da se sve svodi na to da li neko može imati konkretniju korist od toga što će podržati ili pomoći organizaciju takvog jednog događaja. Nažalost! Kao i u mnogo slučajeva ljudi (čitaj interesi) okupljaju ideje, a mislim da bi ideje trebale okupljati ljude.

Sve ovo nisam napisao  da bi promovisao Fotografiju godine, ovakva jedna reklama im vjerovatno nije ni potrebna. Nisam ni napisao da bi ponudio neko rješenje jer mi u Zenici nismo još u toj fazi. Mi smo u fazi kada tek trebamo da spoznamo šta nas to koči? Da se neprestano međusobno propitujemo ne bi li napravili napredak. A taštine, to pustite niz Bosnu, biće bolnije ali je ispravnije!