Kandidati koji su vrijedni vaše/naše pažnje/glasa - Ernad Bešlagić

Danas objavljujem još jedan intervju sa kandidatom za Gradsko vijeće Zenice. Riječ je o Ernadu Bešlagiću koji se nalazi na kandidatskoj listi SDP-a pod rednim brojem #15. Njegov pristup stvarima ozbiljnost i odgovornost je svakako preporuka da mu se pruži prilika da bude konstruktivan vijećnika u GV Zenica. 

1.  Predizborna kampanja je puna raznih obećanja a izgovorena riječ ostaje kao obaveza. Kažite nam kako vidite svoj angažman u GV Zenica, a da pri tome imete na umu da je izgovorena riječ obaveza?!

Obećanje je dug i zato svako ko ozbiljno shvata ulogu gradskog vijećnika mora paziti šta govori i obećava. Na listama svih stranaka se nalazi veliki broj ljudi koji se nikada nisu bavili politikom i o čijim namjerama i obećanjima možemo suditi samo na osnovu onoga kako obavljaju svoj svakodnevni posao i kako se odnose prema ljudima i sredini u kojoj žive. Ono što ja mogu obećati jeste da ću svoj angažman u GV Zenica shvatiti veoma ozbiljno i prema tom poslu odnositi se kao i prama svakoj drugoj obavezi koju sam preuzeo u životu, dakle odgovorno i pošteno. U Zenici sam proveo cijeli svoj život i znam sve njene mane i vrline. Kroz obrazovanje i poslove koje sam do sada radio sam se upoznao sa glavnim problemima našeg grada i, što je važnije, sa mogućim rješenjima tih problema. Mislim da je došlo vrijeme kada mogu pomoći i dati svoj doprinos da Zenica postane grad u pravom smislu te riječi. U skladu s tim i vidim svoj angažman u GV Zenica. Ono na čemu ću insistirati ako postanem vijećnik jeste mišljenje struke i uvijek ću se konsultovati sa ljudima koji su stručnjaci u oblastima kojima pripadaju teme o kojima se raspravlja u gradskom vijeću. A zbog stalne komunikacije sa građanima ću znati o kojim se to temama treba i mora raspravljati.

Moramo sa građanima „potpisati“ ugovor zasnovan na obostranim obavezama i povjerenju.

2. Mnogi se bave problemom grijanja te obećavaju rješenja koje građani vole čuti i koja nisu realna. Kako dugoročno i kvalitetno da riješimo taj problem? Smatram Vas potpuno relevantnim za ovo pitanje, iako je to tema koja je dosadila građanima, zbog radnog iskustva koje ste stekli u JP Grijanje i zbog Vaše struke.
 

Nije građanima dosadila ova tema nego im je dosadilo da se o daljinskom grijanju samo priča a ništa ne radi. Mene brine što višegodišnje ne rješavanje ovog problema kod građana izazva dosadu i apatiju a ne želju da se na odgovornost pozovu oni koji su od grijanja napravili problem. To što sam radio u JP Grijanje mi pomaže da bolje od većine sagledam o koliko se zaista velikom problemu radi. Zato je teško na ovo pitanje dati kratak odgovor. Rješenje ovog problema se može podijeliti u tri dijela: izgradnja pouzdanog izvora toplote, rekonstrukcija vrelovodne i toplovodne mreže te toplinskih podstanica i, kao treća faza, „utopljavanje“ zgrada i rekonstrukcija unutrašnjih instalacija sa ciljem stvaranja uslova za mjerenje isporučene toplotne energije. Sve ovo se može i mora početi raditi odmah i istovremeno jer ni jedna faza nije uslovljena drugom. Zahvaljujući pogrešnim odlukama trenutne gradske uprave manevarski prostor za izbor izvora toplote je veoma smanjen. Jedino što nam sada preostaje kao rješenje jeste prihvatanje ponude ArcelorMitalla da zajedno sa njima kupimo nove kotlove na plin(ove). Ono na čemu treba insistirati je jasan i javnosti dostupan ugovor sa AM. Postoje mehanizmi koji gradu povećavaju pregovaračku snagu kod sklapanja tog ugovora i to treba iskoristiti. Kada uslovi saradnje sa AM budu poznati tada treba odlučiti da li je to kratkoročno ili dugoročno rješenje. Ako je kratkoročno onda treba ponovo aktuelizirati dovođenje toplotne energije iz Termoelektrane Kakanj, rješenje koje je bilo aktuelno prije par godina ali nije ni razmatrano jer je ugrožavalo famozni KTG. Rekonstrukcija vrelovodne i toplovodne mreže i toplotnih podstanica je veoma zahtijevan projekat za čiju realizaciju treba dosta novca i vremena. Ništa manje zahtjevno nije ni „utopljavanje“ zgrada. U Zenici postoje ljudi koji su sposobni da te projekte osmisle i sprovedu i ja ću im, ako postanem vijećnik, svojom podrškom i znanjem pomoći u tome.

Ipak, najvažniji dio rješenja ovog problema su građani. Najvažniji ugovor koji grad mora sklopiti je onaj sa građanima. Oni moraju biti upoznati sa svim što nas čeka u narednom periodu, moraju saznati šta će dobiti realizacijom ovih projekata da bi mogli da ih prate i kontrolišu. Moramo sa građanima „potpisati“ ugovor zasnovan na obostranim obavezama i povjerenju. Ukoliko naše obaveze ne ispunimo i povjerenje izigramo, sve ovo što sam gore napisao pada u vodu.  

    3. U jednoj od svojih objava na facebooku ste govorili o predškolskom obrazovanju. Kako možemo poboljšati stanje u toj oblasti?

Ja radim na fakultetu, u VISOKOM obrazovanju, i sa ove visine lijepo možete vidjeti (naravno ukoliko to želite) koliki je značaj „nižih“ nivoa obrazovanja. U objavi o kojoj govorite sam se dotaknuo predškolskog odgoja i obrazovanja kao jedinog nivoa obrazovanja koji je u nadležnosti lokalne uprave. Maćehinski odnos trenutne vlasti prema predškolskom obrazovanju je doveo do toga da su brojna obdaništa ili zatvorena ili im je promijenjena namjena a ona koja rade su u veoma lošem stanju. Radnici JU Predškolski odgoj i obrazovanje se zajedno sa roditeljima bore da obezbijede normalne uslove za boravak i rad naših najmlađih. Ali to nije dovoljno. Ova oblast je uređena zakonima, kako okvirnim na nivou države tako i zakonom donesenim na nivou kantona. Ako postanem vijećnik insistirati ću na primjeni ovih zakona i na izradi kriterija na osnovu kojih će se odrediti koliko sredstava je potrebno da bi JU Predškolski odgoj i obrazovanje funkcionisala u skladu sa tim zakonima. Istina, grad izdvaja iz budžeta određena sredstva i tu njegova briga o našoj djeci prestaje. Ne vodi se briga o tome da li su ta sredstva dovoljna i u šta su utrošena. Koliko su sadašnjoj vlasti bitna djeca govori i broj uređenih dječijih igrališta u gradu. Koliko ih ima? Tri ili četiri? Eto neka ih je deset. To znači jedno dječije igralište na deset hiljada stanovnika. A svi znamo da ih nema deset. Zato smatram da je potrebno što prije promijeniti pristup predškolskom odgoju i obrazovanju i učiniti ga dostupnim za svu djecu našeg grada pod istim uslovima. Jer što više uložimo u djecu to će nam se više vratiti kada ona odrastu.

Pohvalimo ih kada urade dobru stvar, podržimo ih i savjetujmo kada pogriješe, ohrabrimo ih da misle svojom glavom.

    4. Radite sa mladim ljudima na fakultetu. Koje je Vaše mišljenje, kakva se budućnost nudi mladim ljudima u ovom gradu, šta to možemo učiniti da mladi ljudi ne bježe iz ovog grada? Kako vratiti nadu mladim ljudima i šta im ponuditi?

Trenutno im se ne nudi baš svijetla budućnost. Ali ja spadam u one koji misle da nije dobro mlade ljude učiti da je neko drugi dužan da im obezbijedi ugodnu i lijepu budućnost. Za takvo nešto se moraju sami izboriti. Ali mi im u tome moramo pomoći, moramo im biti podrška u toj borbi. Moramo im na svom i drugim primjerima dokazati da se trud isplati i upućivati ih na prave uzore.  Grad Zenica, iako univerzitetski grad, nema jaku studentsku organizaciju, nema Dom mladih, nema ništa što bi mlade potaklo da se bore za svoja prava i ugodniji i ljepši život. Ovdje moram naglasiti da ta borba za prava nikada ne smije biti izgovor za zanemarivanje obaveza koje mladi ljudi imaju. Mladi zbog političke situacije u državi i atmosfere straha odustaju od svojih ideja i ideala, ubjeđuju i sebe i druge da se za prave stvari ne vrijedi boriti jer su za to u prošlosti bili kažnjavani. Onda nas ne treba čuditi što mladi imaju odbojnost prema politici i što o politici i strankama razmišljaju isključivo kao o biroima za zapošljavanje. Nažalost, velika većina onih koji ne pristaju na takvu ulogu politike i političkih stranaka ili bivaju začarani čarolijom inertnosti ili odlaze iz grada i države.

Kako vratiti nadu mladim ljudima? Tako što će svako ko radi i sarađuje sa njima osjećati da je i on odgovoran za njih. Pohvalimo ih kada urade dobru stvar, podržimo ih i savjetujmo kada pogriješe, ohrabrimo ih da misle svojom glavom. Ali to moramo raditi zato što to zaista želimo a ne da bi od njih dobili glas na izborima.