Kamo dalje rođače...???

Posljednjih dana glavna tema u Bosni i Hercegovini su protesti. Ni sam ne znam kako bi cjelokupni događaj definisao, prosto iz razloga što je prisutno toliko informacija da niko ozbiljan, po mom mišljenju, ne može dati odgovor na pitanje kakav će rezultat proizvesti ova situacija.

Bez obzira na bujicu informacija koja nam je prenesena od strane medija, svi nezadovoljni građani se i dalje  slažu u jednoj stvari, da je situacija u Bosni i Hercegovini mučna i da je previše gladnih, a da je to proizašlo iz sistema koji ne funkcioniše. Mnogi od njih su pojedine scene protesta povezali sa devedesetim, podsjetivši se na preživljene traume, te za to imam potpuno razumijevanje.

Matematika je igra laka!

Plenumi građana koji se proteklih dana održavaju u Tuzli, Zenici i Sarajevu, pokušavaju kanalisati zahtjeve nezadovoljnih građana kako bi se isti pokušali implementirati. Prisustvovao sam plenumu građana u Zenici, a utisak koji je na mene ostavio je poprilično obeshrabrujući. Po mojoj procjeni bilo je prisutno oko 150 građana.

 Dakle, radi se o Plenumu građana Zeničko – dobojskog kantona,  koji prema procjenama broji cca. 400 000 stanovnika. Upravo iz ove činjenice, samo po sebi, nameće se prvo pitanje: kako smo došli do toga da 150 građana Zenice ima pravo da predstavlja volju svih građana kantona i da ultimativno podnosi zahtjeve najvišem zakonodavnom tijelu, Skupštini Zeničko – dobojskog kantona. Plenum održan u subotu, bio je prilično neorganizovan; građani su izlazili redom i predstavljali se, te govorili na koji način žele pomoći i učestvovati u radu.

Lezi hljebe da te...!!!

Posebno razumijevanje imam za ljude koji se hrabro, u ovako neorganizovanom i nepravednom sistemu, bore za egzistenciju svojih porodica. Takvih pojedinaca bilo je i na plenumu i na svakodnevnim protestima koji su, kako vrijeme odmiče, sve malobrojniji. Njihovi zahtjevi su se iz dana u dan mijenjali, kao i delegacije koje su se pojavljivale na pregovorima sa predstavnicima zakonodavne vlasti u ZDK.

Jedan od posljednjih zahtjeva koji je u petak iskazan na sjednici Kolegija Skupštine ZDK je ukidanje „bijelog hljeba “. Svakako da taj zahtjev treba podržati i takvu vrstu privilegije ukinuti. Riječ je o federalnom propisu kojeg može promijeniti samo Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Predstavnici Plenuma građana ZDK su tražili da Skupština, kao najviši zakonodavni organ kantona predloži novog mandatara, koji će kasnije predložiti imena ministara, a oni bi obnašali tu funkciju do narednih izbora, planiranih za oktobar mjesec. Interesantno je to kako neformalna grupa građana (nisu registrovani kao udruženje čime je njihov legalitet upitan, a posljednjih 3-4 dana brojka od 500 ljudi se ne povećava) organizovana u Plenum građana ZDK (iako su to ljudi isključivo iz Zenice), ne želi predlagati mandatara za sastav nove Vlade ZDK, koji bi, prema dodatnom zahtjevu plenuma, radio pro bono zajedno sa ministrima. Da li je uopće moguće to da neko preuzme toliku odgovornost, da se odrekne svog redovnog posla (ili u toj romantičarskoj varijanti da neko sa biroa postane ministar ili premijer) i da radi for free?! I sada se pitam gdje su ti školovani i sposobni kadrovi (čitaj profesori i doktori) na koje se oni pozivaju da će preuzeti ta mjesta i napraviti čudo?! Sve vrijeme mi se čini da ljudi okupljeni u Plenum ne znaju šta hoće, ali da ''to'' hoće odmah. Razumijem da žele da se stanje u društvu promijeni, ali to je proces koji zahtijeva dosta vremena i suludo je očekivati da će se to dogoditi momentalno. Možemo mijenjati ljude u vlasti koliko hoćemo i dokle hoćemo i to može rezultovati malim zaokretima u određenim poljima, ali u konačnici  to opet neće nahraniti gladne stomake. Sistem je odavno zreo za promjene, a u Bosni i Hercegovini nema političke spremnosti da se izvedu promjene, kako Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, tako i Aneksa 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma 

Sasvim je normalno da kada potstičete promjenu nečega, u ovom slučaju vlasti ZDK, da morate jako dobro poznavati način na koji ''to nešto'', u ovom slučaju sistem, funkcioniše. To podrazumijeva poznavanje Ustava ZDK i Poslovnika o radu Skupštine ZDK , o kojima predstavnici Plenuma ZDK uopće nemaju predstavu. Sva rasprava oko nepoštovanja zakonom propisanih procedura, je čisto urušavanje sistema i siguran put ka anarhiji.

Danas su predstavnici Plenuma građana ZDK (dakle njih cca. 150 sa namjerom da predstavljaju 400 000 građana) pred Kolegij Skupštine ZDK iznijeli nove zahtjeve. 

Posebno mi je „interesantan“ ovaj zahtjev gdje se pominje abolicija. "ABOLICIJA (lat. abolere - uništiti, ukinuti) najčešći naziv za akt praštanja najvišeg organa državne vlasti kojim se prije pravomoćnosti presude daje oslobađanje od krivičnog gonjenja za neke vrste krivičnih djela, tako da se gonjenje neće ni započeti, a ukoliko je započeto, obustavit će se." (Leksikon sigurnosti - drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Izet Beridan, Ivo M. Tomić, Muharem Kreso, Izdavač: DES Sarajevo 2001. godina, str. 17). Pretpostavljam da su mislili na amnestiju. "AMNESTIJA (grč. amnestia - zaboravljanje) akt najvišeg organa državne vlasti, kojim se izvjesna grupa osoba potpuno ili djelimično oslobađa od izdržavnja kazne zbog izvjesnih krivičnih djela ili drugih pravnih posljedica presude." (Leksikon sigurnosti - drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Izet Beridan, Ivo M. Tomić, Muharem Kreso, Izdavač: DES Sarajevo 2001. godina, str. 24.)  

Problema u Bosni i Hercegovini je jako mnogo i svakako ih treba rješavati, a jedan od najvažnijih je politički sistem. Promjene koje građani priželjkuju nastaju kao rezultat masovnih demonstracija koje predvodi sindikat, u kojem su okupljeni građani ili opozicija na čelu sa liderom kojem građani vjeruju. U Bosni i Hercegovini sindikat je anemičan, a opozicije, zbog političkog sistema, nema. Svi predstavljaju vlast negdje, pa makar i u mjesnoj zajednici. A o plenumu sam ovim tekstom jasno rekao šta mislim. Uostalom pogledajte šta o cijeloj situaciji ima da kaže i Damir Nikšić.

Izbori, eto kako!

Kako god zvučalo izbori su za sada jedini način da se nešto promijeni. Reći će mnogi pa mijenjali smo. Ja ću reći da nismo, pogledajte da je izlaznost na izborima tek  oko 50 posto. Razmišljao sam kako bi izgledalo i to da se prilikom usvajanja bitnijih zakona blokira zakonodavno tijelo tj. poslanici dok ne ispune uvjete koje od njih traže građani?!!