Ne umije izgovoriti Nagykanizsa ali umije izgovoriti Sarajevo

Definitivno jedan od kvalitetnijih festivala u Bosni i Hercegovini je Jazz Fest Sarajevo. Ove godine vrijedna ekipa organizatora je 19. put sve to organizovala prilično dobro. Kažem prilično dobro jer pretpostavljam u kakvim uvjetima rade i onda potpuno razumijem male, ali zaista male propuste koje sam primijetio. Propusti padaju u totalni zaborav onog momenta kada se muzičari pojave na bini.

 Treba imati razumijevanja za ekipu koja sve to organizuje jer prije svega zbog nedovoljno velikog broja publike koja bi mogla napuniti veću salu od BKC-a, samim time je vjerovatno i teže sponzora pronaći.

Karte kupljenje na vrijeme, još u septembru kada je bio earlybird onda je trebalo samo čekati koncerte.

Uglavnom ja sam ove godine imao čast, ali zaista, poslušati Vladimir Kostadinović 4tet. Riječ je mladom perkusionisiti sa našeg govornog područja koji živi i stvara vani, malo u Austriji malo u SAD-u. Bili su dobro zagrijavanje za poslasticu večeri. Kostadinović4tet sjajno zvuči, dobro uvježbana ekipa. Kvartet čine perkusije, klavir, kontrabas i bas klarinet. Da, bas klarinet. Do sada u životu nisam imao prilike ni vidjeti ni slušati bas klarinet. U svakom slučaju ugodno zvuči i izgleda kao saxophone do koljena J. 

Krešendo večeri je svakako bio Kurt Elling. Muzičar koji ima 11 nominacija i jedan osvojen Grammy i to 2009. godine kada je i prvi put gostovao u Sarajevu. Ovaj put su u Sarajevo stigli iz Nagykanizsa (Mađarska) gdje su noć ranije nastupali. Prema njegovim riječima gotovo da nikako nisu spavali poslije tog nastupa. Iz Zagreba su avionom trebali doći u Sarajevo ali je let bio otkazan. Na kraju su autom došli do Sarajeva i opet smo se obrukali kao nacija, kao država, jer kako sam reče put je trajao užasno, možda je i rekao odvrtano, dugo ali su ipak na kraju stigli. Ne samo da su stigli nego su publici pružili 90 minuta magije. 90 minuta nevjerovatnog nastupa kojeg ću pamtiti dugo, dugo. Uz sjajnu organizaciju svjetla i vizualizacija sve je izgledalo skoro pa savršeno. U nekoliko navrta se zahvalio publici i naglasio kako mu je drago da je u Sarajevu, a prosto nije mogao izgovoriti ime grada u kojem su prethodnu noć svirali. Naravno kao pravi profesionalci vratili su se na bis i tom prilikom odali počast Marku Murphyu, koji mu je, kako Elling reče, jedan od uzora u svijetu muzike.

Još jednom hvala ekipi Jazz Fest Sarajevo na organizaciji i nadam se da ćemo i sljedeće godine imati priliku slušati kvalitetnu muziku. Posebno zanimljivi simpatičan je direktor festivala Edin Zubčević koji ima specifičan način najave izvođača. Izađe pozdravi publiku i samo izgovori ime izvođača. Kratko i jasno bez nekih nepotrebnih govora i nabrajanja sponzora. Čini mi se da čovjek uživa u tome što radi.

Do sljedeće godine slušajte,Ellinga, Kostadinovića i Maloufa i druge velikane jazz scene.

Haram je to propustiti - kaže Kemo!!!

Već su tri godine prošle kada je zadnji put organizovan festival „Zenica zove“. Festival koji mi mnogo znači u životu. Stečeno iskustvo i radost posjetilaca su stvari koje vam zaista niko ne može platiti. Neprospavane noći, nervoza članova organizacionog tima, praćenje rokova, izvršavanje obaveza, sve se to brzo zaboravi, a ostaje predivno iskustvo, povjerenje i prijateljstvo ljudi sa kojima sam radio. Ima još jedna stvar koju smo mi tada prvo sami sebi, a onda i drugima dokazali – moguće je!!! Moguće je i u Zenici organizovati dobre stvari koji će privući normalnu, gradsku pismenu raju – publiku.

Od tada svaki koncert koji posjećujem kao gost gledam na drugačijji način. Posmatram kako je sve organizovano, koji su propusti, gdje smo to mi griješili, koje smo stvari mi bolje uradili. Bilo bi lijepo kada bi Zenica opet imala jedan takav godišnji događaj na kojem bi se okupljala pomenuta raja.

Ovaj blog nije namijenjen da se pišu hvalospjevi o Zenica zove koliko god ja emotivno bio vezan za njega.

BALKANNJEROS ROKENROL

Elem, i ovog avgusta ima dešavanja u Zenici koja će (nadam se) privući publiku. Koliko sam upoznat ove godine će biti drugi ADZF. Zvanično otvaranje festivala je u četvrtak 20.08.2015. sa nastupom Balkanjerosa. 

Balkanjerosi će predstaviti svoj novi album koji se zove Balkanjeros rokenrol. To je svakako jedna lijepa priča koja potiče iz našeg grada i nadam se, zapravo sam siguran da će uspjeti na muzičkoj sceni. Bend jednostavno ima svoju priču koja je jako pozitivna i drago mi je da sam i ja postao dio te priče. Da se poslužim Keminom najavom koncerta – „...ljudi haram je to propustiti “.

FINE DUST

Odmah u petak ujutro počinje Photo art workshop koji će trajati tri dana a predavači će biti Dženat Dreković i Haris Čalkić . Riječ je o dva mlada fotografa od kojih se svakako ima šta naučiti u čuti. Neke od njihovih radova, koji su svakako vrijedni pažnje pogledajte na njihovim stranicama. U subotu na navečer prije koncerta grupe Zoster bit će izložba fotografija Harisa Čalkića pod nazivom Fina prašina. Biće ovo prva izložba koju Haris organizuje na „domaćem“ terenu. Sjajnu najavu izložbe je napisao Selvedin Avdić:

"Izložba "Fina prašina" tek je izbor iz mnogo veće zbirke fotografija fabrike i Zenice koju je Haris Čalkić gradio godinama. S njim sam jedno poslijepodne pregledao dio te zbirke i vidio mnogo dojmljivih fotografija, ali najveći utisak na mene su ostavile one na kojima sam vidio ljude koji pokušavaju normalno živjeti u sjeni otrovnih dimnjaka - neki od njih su uređivali bašte, šetali, djeca su igrala nogomet... Nasmijani, kao u parku, na čistom zraku.

Sreća u džehenemu.

Haris mi je priznao da su ga oduvijek fascinirali takvi prizori, kao i činjenica da Zeničani toliko vole svoj grad iako im on ne daje mnogo povoda za ljubav.Jer Zenicu, kao i cijelu Bosnu i Hercegovinu teško je voljeti. Kao kada se voli otac koji je teška bitanga. Kada te takav otac pomiluje, u prolazu, na putu između dvije pijanke, ta gesta bude dovoljna da mu sve oprostiš i pronađeš opravdanje za sve što jeste ili nije učinio. Napisao sam čitavu knjigu ne bih li, samom sebi, objasnio takve emocije."

Uglavnom pred nama je vikend tokom kojeg će biti organizovani kvalitetni eventi u koje vrijediti uložiti svoje vrijeme. Još bitnije opet je pokazano/dokazano da se i u Zenici mogu organizovati kvalitetni eventi.

Mladi socijaldemokrati - jesu li socijal i jesu li demokrate?

U subotu 9. maja je održana V Izborno – izvještajna konvencija Foruma mladih Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u Tuzli. Činilo mi se da je to bila dobra simbolična poruka - mladi socijaldemokrati na Dan pobjede nad fašizmom u slobodarskoj Tuzli. Mene je posebno oduševilo gostoprimstvo drugova i drugarica iz Tuzle. Jako lijepu gestu je priredio Jasmin Imamović potpredsjednik SDP BiH, Tuzlak treba li napominjati, koji je organizovao dolazak benda koji je otpjevao Bella ciao i Konjuh planinom. Simbolika je bila i veća time što je jedan od članova benda potomak jednog tuzlanskog partizana koji je u zadnjim, ne posljednjim, trenucima života prije streljanja pjevao Internacionalu!

   Foto: Recepcija u dvorani Mejdan

Na Konvenciji je bio prisutno 380 delegata/delegatkinja, koji su raspravljali o Izvještaju o radu prethodnog rukovodstva, Programu rada FOM SDP BiH za naredni mandatni period, Odluci o unutrašnjem organizovanju te je usvojeno nekoliko rezolucija.

Ruku na srce bilo je delegata koji su ovu Konvenciju više shvatili kao jednodnevni izlet u Tuzlu i priliku da vrijeme provedu u kafani gledajući nogometne utakmice. Takvi delegati i delegatkinje su na čast organizacijama iz kojih dolaze i tu su više bili kao slučajni prolaznici.

Atmosfera tokom cijelog dana je bila prilično neprijatna, ali se ipak radilo do iza ponoći. Najviše pažnje i diskusija je izazvao Izvještaj o radu prethodnog rukovodstva. Uglavnom su upućivane (ne)opravdane kritike, ali ono što je po mom mišljenju zabrinjavajuće bilo je način komuniciranja i diskutovanja. Uglavnom je to bilo takmičenje u decibelima i iznošenju besmislenih kritika. Sukus takvih stupidnih diskusija se sveo na kritiku kako je tobože dotadašnja sekretarka za međunarodnu saradnju samo putovala i nije ništa radila. To je otprilike kao da kažete ministru vanjskih poslova da samo putuje. Bratski i demokratski je kritički nastupati i razgovarati pri tome imati/zadržati kulturu dijaloga, a za neke je taj dan to bila nedostižna disciplina. Izvještaj o radu nije usvojen što je pozdravljeno frenetičnim aplauzom! Napomene radi Glavni odbor SDP-a je za svaku godinu koliko je prethodno rukovodstvo bilo u mandatu usvajalo izvještaj o radu. Na kraju opet pitam te delegate koji nisu glasali za Izvještaj o radu zašto nisu razgovarali sa svojim starijim drugovima koji su bili članovi GO-a i dizali kartone „ZA“ kada se usvajao godišnji izvještaj o radu FOM-a? I na kraju nabili su nogom svoj rad u FOM u prethodnom periodu, jer državni FOM čine forumi na nižim nivoima kantonalni, regionalni, gradski, općinski sa svojim aktivnostima!!!

Kada se diskutovalo o Programu rada FOM SDP BiH za ovaj mandatni period bile su svega dvije diskusije. Ili je radna grupa savršeno uradila posao pripremivši jedan takav dokument, ili je delegatima/delegatkinjama, mladim socijaldemokratima nebitan jedan takav dokument.

Homofobija!!!

Posebno šokantan momenat se desio prilikom usvajanja  REZOLUCIJE O SEKSUALNOJ ORIJENTACIJI I RODNOM IDENTITETU FORUMA MLADIH SOCIJALDEMOKRATKE PARTIJE BOSNE I HERCEGOVINE  kada jedan delegat, kasnije ću saznati potpredsjednik FOM Stari grad iz Sarajeva, prilikom glasanja o usvajanju Rezolucije nije podigao karton na kojem piše PROTIV, nego je napravio  glasački karton na kojem je pisalo „Smrt fašistima i pederima“. Valjda je na taj način htio glasati protiv te rezolucije. Blago rečeno strašno! Potpredsjednik jednog Foruma na Dan pobjede nad fašizmom javno na Konvenciji FOM SDP BiH poziva na ubijanje,  smrt jednoj grupaciji samo zato što je drugačija. Pa nije li smisao socijaldemokratije da štiti ranjive grupe? U najmanju ruku očekujem da pomenuti sam podnese ostavku na sve funkcije koje trenutno obnaša u Forumu. Vrijedno pomena je da su pojedini delegati reagovali na licu mjesta i zatražili da se povede disciplinski postupak protiv tog delegata.

Ima nešto trulo u državi Danskoj!

Konvencija je završila i izabran je novi predsjednik Foruma, kojem sam čestitao i zaista iskreno poželio puno sreće u radu. I ovaj put mu želim puno sreće u radu jer u našim Forumskim redovima ima mnoga toga nezdravog i što je potrebno korigovati. Prije svega naučiti one članove koji to ne znaju šta je socijaldemokratija. Za početak neka nauče tekst Internacionale! Primijetio sam da većina delegata ne poznaje tekst uopće.

Novom predsjedniku i kompletnom rukovodstvu želim puno sreće u radu jer je i više nego očigledno da su stariji drugovi imali uticaja na delegate kako da glasaju. Što bi se žargonski reklo bilo je holbrukovanja! Sa takvim načinom izbora i rada Foruma mladih se ne slažem niti ću se ikada slagati! Forum mladih SDP treba biti interesni oblik oslobođen bilo kakvih partijski okova, posebno uticaja starijih drugova, kako bi mogao na pravi način razvijati ideju socijaldemokratije, samim time doprinijeti razvoju SDP-a. U suprotnom iluzorno je očekivati da FOM bude shvaćen kao ozbiljan sudionik na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni.

Do ozdravljenja socijaldemokratije u BiH

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU

Foto godine!

Inače kada odem na neki događaj potrebno mi je nekoliko dana da se sve to slegene, da utiske presaberem i da ih lijepo posložim u svojoj glavi.

Elem, prošle je više od dvije sedmice kada sam bio na otvorenju izložbe Fotografija godine 2014. koja je održala 23. januara i to u obnovljenoj Vijećnici (sjajna im je web stranica). 

Fotografija: www.fotografija.ba

Festival Fotografija godine je svoje prvo izdanje imao 2010. godine. Kako mi se čini iz godine u godinu raste i polako nalazi svoje mjesto u godišnjem kalendaru kulturnih dešavanja ne samo Sarajeva nego Bosne i Hercegovine. Ovo zaista nije pretjerivanje iz prostog razloga što ekipa koja organizuje ovaj festival nakon svečanog proglašenja pobjednika u Sarajevu tokom godine organizuje postavke fotografija i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Redovni su gosti u Banja Luci postavke organizuju u Kaknju, Visokom, Mostaru pa čak i Livnu. Vjerovatno bi mi mnogi uzeli za zlo što sam napisao - pa čak i Livnu.  To sam napisao zato što smo svjedoci sve većeg zatvaranja u uske, spostvene, krugove ionako podijeljenog bh. društva. Društva koje ne gaji kulturu dijaloga i kulturu življenja gdje posebno mjesto treba da ima umjetnost. I upravo zbog toga je dobro da umjetnost spaja ljudi i širi vidike, prevazilazeći sve one granice nacionalizma, populizma i inih drugih izama. Uglavnom jedna totalno zdrava i krajnje pozitivna priča koje je potrebna svakoj sredini.

Bila je to sjajna prilika da prvi put u životu uđem u obnovljenu Vijećnicu jer prosto nisam uspio ući prije nego što su je divljaci zapalili. Preporučujem svakome da ode, sjajan prostor koji jednostavno opljemenjuje čovjeka.  Atmosfera je unutra bila jako dobra. Imali su DJ-a koji je bio zadužen za muziku, djeca su se zabavila crtanjem, raja gleda fotografije, poslužuju se kokteli.  Ukratko smisleno organizovan event  kojim bi se mogao pohvaliti bilo koji grad. 

Fotografija: www.abc.ba 

U jednom momentu je DJ pustio sekvencu iz filma „Walter brani Sarajevo“. Da baš tu u Vijećnici. Simbolično!!!

A šta ćemo mi?

Nije mi baš trebalo svo ovo vrijeme da posložim taj događaj u glavi. Poslije sam razmišljao o nekoliko stvari. Zašto ljudi koji su iz Zenice lakše naprave dobru priču, da ne govorimo o uspjehu, svugdje osim u Zenici? Zašto smo takva sredina? Razgovarao sam sa Harisom i pokušao shvatiti zašto jedan takav i takve slične događaje nije moguće organizovati u Zenici. Nažalost moja pretpostavka kakav će odgovor biti je bila tačna. A to je da se sve svodi na to da li neko može imati konkretniju korist od toga što će podržati ili pomoći organizaciju takvog jednog događaja. Nažalost! Kao i u mnogo slučajeva ljudi (čitaj interesi) okupljaju ideje, a mislim da bi ideje trebale okupljati ljude.

Sve ovo nisam napisao  da bi promovisao Fotografiju godine, ovakva jedna reklama im vjerovatno nije ni potrebna. Nisam ni napisao da bi ponudio neko rješenje jer mi u Zenici nismo još u toj fazi. Mi smo u fazi kada tek trebamo da spoznamo šta nas to koči? Da se neprestano međusobno propitujemo ne bi li napravili napredak. A taštine, to pustite niz Bosnu, biće bolnije ali je ispravnije!