 |
| Foto: zenicablog.com |
Ove sedmice je promovisana knjiga
Prva pomoć autorskog dvojca Hasanica – Kuridža. Promociju su organizovali u
Gradskoj biblioteci u Zenici te su posjetitelji svoju kućnu biblioteku mogli
obogatiti tom knjigom, besplatno. Pretpostavljam da se većina nas sa prvom
pomoći bavila prilikom polaganja vozačkog ispita i tu je negdje i kraj kada su
u pitanju znanja, informacije i vještine pružanja prve pomoći. Sjećam se da su
ljudi nevoljno sjedili i slušali o prvoj pomoći tokom procesa polaganja prve
pomoći. Barem, ja sam tamo čuo mnogo dobrih informacija i mnoge stvari su mi
jasnije i razbijeni su neki mitovi u mojoj glavi o pružanju pomoći. Recimo tu
sam saznao da ukoliko neko ima epileptični napad da prosto nema potrebe da se
toj osobi gura ključ u ruku i da mu se otvaraju usta kako se ne bi ugušio. Do
tog momenta sam na bezbroj mjesta čuo kako treba baš tako reagovati ukoliko
želimo spasiti tu osobu.
 |
| Foto: zenicablog.com |
Vrijednost ove knjige jeste u
tome da je jednostavna za shvatiti i ima mnogo dobrih ilustracija rađenih baš
za ovo izdanje. Kao što i sami autori napomenuše pisana je laičkim jezikom bez
bespotrebnog korištenja stručnih izraza i fraza. A vrijedi i napomenuti da je
ovo prvo izdanje o prvoj pomoći u BiH još od perioda 80-tih godina prošlog
vijeka.
Čini mi se da baš i ne shvatamo
važnost prve pomoći te da u datom momentu mogu biti presudna ta znanja i
vještine za nečiji život. Nekako se radije uzdamo u ono – ma hajde valjda mi
neće trebati!
Sasvim lično...
Ninu poznajem preko 15 godina i
do sada nisam sreo osobu koja ima tako izraženu strast za medicinom. Kod njega
je to već bilo vidljivo u osnovnoj školi i dok su drugi razmišljali koju
srednju školu da upišu Nino je već imao i neke medicinske knjige i čitao ih
prije nego je počeo pohađati Srednju medicinsku školu u Zenici. Kod njega je ta
strast i dalje prisutna i primjećujem da se i dalje obrazuje, da čita, da
istražuje i uz takav pristup siguran sam da će napisati još nekoliko knjiga i
da će ovom društvu kao medicinski radnik biti od koristi. Od svih ostalih
potencijalnih životnih uloga Ninu bi mogao zamisliti još samo kao vrhunskog golmana
jer odlično brani, ali mislim da će mu društvo biti zahvalno na njegovom izboru.
Snovi se ipak ostvaruju...
Kako rekoše na promociji autori
su se upoznali u srednjoj školi i od drugog časa prvog razreda u Srednjoj
medicinskoj školi su dijelili školsku klupu. Sjedili su zajedno i maštali o
svojim budućim potpisima, doktorskim pečatima, pisanju knjiga i čemu sve ne.
Desetak godina kasnije njih dvojica su opet dijelili klupu samo ovaj put na promociji
knjige i to njihove. Tokom promocije su bili dosta lični i nabijeni emocijama.
Pričali su o samom procesu nastanka knjige, zahvalili se svim saradnicima koji
su im pomogli u kreiranju sadržaja knjige i kazali nam da je zapravo medicina
izabrala njih kroz teške životne situacije u kojima su se nalazili. Savan nam
ispriča da je kao dječak imao operaciju i da ga je ljudskost i odnos doktora
prema njemu kao pacijentu potakla na zamisao da i on jednog dana bude doktor. Nekoliko
je puta ponovio da svaki doktor i medicinski radnik prije svega mora biti dobar
čovjek. Dijelimo mišljenje Savane!
Ovim mladim ljudima, svojim
prijateljima Nini i Savanu želim puno profesionalnog uspjeha i da ih krmača od
ovog društva ne proguta i ne spali vrijednosti i ideale koje nose u sebi.
